
Šipak. Ovom rečenicom se teše oni koji žive između stare ciglane i močvare, u njivi sa kukuruzom ili na brdu iznad grada gde je moguće izaći samo magarcem ili divokozom. Dobra strana života na periferiji je mogućnost čuvanja živine, svinja ili rogate marve bez straha da će vam inspekcija zakucati na vrata.
-Ma kakav centar, bre. Znaš kako je lepo kod mene gore na brdu.
-Lepo je od jula do avgusta kad nema snega. Živeo bi ti u centru grada da se tvoj deda Vlada nije plašio automobila i ljudi.
-Vučko, sledeći put kad dolaziš međ' narod, ponesi ribarske čizme ili čamac, a ne da u tim mokrim pantalonama donosiš močvarne karakondžule i bolesti međ' pošten svet.
-Pantalone mi nisu mokre od vode. Upišao sam se dok sam bežao od krokodila.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Znači, znao sam da si ti! I šta, kao nije lepše na periferiji? Čist vazduh, kerovi, ovoono. Kome još trebaju takve banalnosti kao što su asfalt, centralno grejanje i kanalizacija? :)
Upravo tako! Kad postanem neko mudo u ovoj zemlji naložiću svima da iskopaju septičke jame i da unesu smederevca u kuću! :)