Etno sendvič ili poznatije kao " masti, leba i tucane paprike " je stara dobra provjerena "poslastica" koju su nam nutkali u djetinjstvu, uvjeravajuci nas kako je to zdravo i kako nema ništa slađe od toga i kako mi " nemamo pojma o životu " zato što se mrštimo kada nam se servira ili uglavnom ti mater da u ruke i "mrš napolje da se igraš sa ostalom djecom". A ti jadan guliš onaj etno sendvič, srećan kao Nova Godina...
Nakon više godina i ti postaješ jedan od ljubitelja istog prehrambenog proizvoda, mada ti nikada u životu ne bi palo na pamet da pojedeš jedan. Ali kao saga se nastavlja to stidno - iskompleksirano hvaljenje istog mlađim generacijama...
A: " Šta ima za klopu? "
B: " Ima sarma, znaš kakva..."
A: " Fuuuj!!! Mrzim sarmu. Ima li šta drugo? "
B: " Nema jebo ti Bog mater!!! Šta fali sarmi? a? Ja kada sam bio tvojih godina nije se imalo svaki dan mesa jesti, pa mi mater namaže krišku masti i paprike i ispuca te nogom napolje... ma eeej... ništa slađe... Pička li vam materina razmažena, da vam pička materina..."
