
Etno sendvič ili poznatije kao " masti, leba i tucane paprike " je stara dobra provjerena "poslastica" koju su nam nutkali u djetinjstvu, uvjeravajuci nas kako je to zdravo i kako nema ništa slađe od toga i kako mi " nemamo pojma o životu " zato što se mrštimo kada nam se servira ili uglavnom ti mater da u ruke i "mrš napolje da se igraš sa ostalom djecom". A ti jadan guliš onaj etno sendvič, srećan kao Nova Godina...
Nakon više godina i ti postaješ jedan od ljubitelja istog prehrambenog proizvoda, mada ti nikada u životu ne bi palo na pamet da pojedeš jedan. Ali kao saga se nastavlja to stidno - iskompleksirano hvaljenje istog mlađim generacijama...
A: " Šta ima za klopu? "
B: " Ima sarma, znaš kakva..."
A: " Fuuuj!!! Mrzim sarmu. Ima li šta drugo? "
B: " Nema jebo ti Bog mater!!! Šta fali sarmi? a? Ja kada sam bio tvojih godina nije se imalo svaki dan mesa jesti, pa mi mater namaže krišku masti i paprike i ispuca te nogom napolje... ma eeej... ništa slađe... Pička li vam materina razmažena, da vam pička materina..."
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
dobra +++
gladan sam +