
Ovo je tip televiziskih emisija koje se javljaju zadnjih godina. Ovakve emisije trude se da prikazivanjem jada , bede, čemera, vadjenja ograna i ostalih tužnih sudbina ovom narodu prikažu kako ima i gore od njih. Ove emisije se mogu nazvati duševnom hranom ovog naroda, kada ih uklopite uz silne, šou i muzičke programe ružičaste televizije, dobijate efekat udri brigu na veselje. Ko ga jebe što smo gladni, žedni, goli i bosi. Bitno je da l' će neka tamo snajka da prestane da gaji živuljke, koja će gologuza pevalka da pobedi i dal će baba da rikne od zime u nekom vagonu.
-Rajko pa traži neki posao, deca nisu ništa u usta stavila već tri dana a mi smo poslednji put jeli prošlog vikenda.
-Ma ćuti bre Jovanka, gledam ovo, viš da oće čovek da proda bubreg da plati dugove. Ccc , kad vidim kakvih sve ima, nismo mi ni loši.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Sjajno
+
Ekssploziv?