
Zemlja fenomena, to jest Srbija u najboljem i najgorem smislu te reči.
Zemlja druželjubivih prema strancima, ali i introvertnih prema komšijama.
Zemlja velikih umetnika, ali i korumpiranog šljama.
Zemlja u kojoj možete sve i ne možete ništa (zavisno od toga ko vam je kum, rođak ili prijatelj).
Zemlja suprotnosti i protivurečnosti koja zaslužuje kovanicu Fenomenomalija.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ mada, svaka je zemlja fenomenomalija, samo što su u različitim zemljama različiti fenomeni. Svaka je zemlja po nečemu jedinstvena, ali ni jedna nije JEDINSTVENA u apsolutnom smislu, u smislu da je ona nešto posebno u odnosu na druge. A ovdje svi misle da je Srbija nešto posebno, a u stvari je obična zemlja ko i sve druge, naravno sa svojim specifičnostima.
Nisam ja mr. Jovičiću bio baš toliko ozbiljan kada sam pisao ovu defku. Više kao neki kratki satirično-tužni osvrt na ljude oko nas, a inspirisali su me strani studenti koji su nas nahvalili samo tako, a komšije se mrze i svađaju.
Pozdrav.
:)+dobar