Većinom crnobeli filmovi koji su izašli na velika platna i male ekrane još dok ti je baba devojka bila i dok ju je tvoj deda u bioskop vodio. Svaki filmski kritičar te iole veći ljubitelj filmova ih hvali do neba i sa setom konstatuje da više nema tako dobrih filmova. Medjutim, zanimljivo je to što se niko u stvari ne seća radnje filma uključujući i tvog dedu koji je bio prezauzet mršenjem babinih kikica.
-Evo, recimo, Gradjanin Kejn, brate. Znaš li ti, brate, koliko je to jak film!? Klasik! Znaš li, bre, koliko je taj film uveo novih stvari u filmsku industriju? Da se usereš! Eeeeee nema više tako dobrih filmova... To se više ne pravi...
-A o čemu se radi u tom filmu brate?
-Ne znam, brate, nisam gled'o.