Hronike ambera

1. 

   matafaka 2010-08-29 01:26:55 +0000

   Knjiga Rodžera Zelaznija
   Po mom misljenju jedna od najboljih knjiga epske fantastike koje sam pročitao u životu i po četvrti put je čitam za ovih 5-6 godina koliko je imam
   Elem,kako se vama koji ste pročitali knjigu svidela,iznesite ovde svoje utiske :)

2. 

   THE KTITOR 2010-08-29 03:17:56 +0000

   Tesko da je sf, ali da je dobra, dobra je ;)

3. 

   piro 2010-08-29 07:33:18 +0000

   Epska fantastika... I dobre su knjige, jako.
   Definitivno ne najbolji serijal ali jako dobar.
   Lično više mi se sviđa deo sa Merlinom, nego Korvinom.

4. 

   matafaka 2013-05-28 22:52:18 +0000

   Jebote, pre dve godine otvorih ovu temu, i umrla je brže nego što babi treba da nađe prazno mesto u gsp-u.
   Da probam da je oživim, pošto skontah koliko ima fanova ovde
   http://fc04.deviantart.net/fs48/f/2009/222/8/a/Jasra_of_Kashfa_by_Clayman84.jpg

5. 

   Bruce 2013-05-28 22:55:23 +0000

   Zelazni je megacar, jedan od kultnih likova mog detinjstva. Nemam više hardkopi Hronika, ali već sam odlučio da ih ponovo pročitam. Nema više takvih autora, to je bio talas genijalnih pisaca i više ništa, ovi sad samo razmišljaju kako da napišu nešto što će HBO da otkupi...

   I onu glupaču Rolingovu - pre neki dan nađem film Troll iz 1984. u kome je glavni lik tinejdžer čarobnjak Hari Poter... tri dela snimljena...

6. 

   matafaka 2013-05-28 23:08:15 +0000

   Za to si u pravu, Hari Poter stvarno jeste precenjen a Rolingova je čist mediokritet u odnosu na stariju naučnu/epsku fantastiku.
   Hronike su jedno od onih dela kojima se vraćaš na svakih par godina. Prvi put kad sam uzeo Hronike u ruke imao sam možda 13 godina, majka je kupila na nekom sajmu zato što je izgledala zanimljivo, kada je ona pročitala, uzeo sam je ja u ruke. Naravno, zato što sam bio klinac, nisam ništa shvatio i ostavio je da skuplja prašinu na polici. I onda iz radoznalosti uzmem je opet u ruke sa negde 17 godina, nisam se odvojio od nje dok je nisam pročitao u jednom dahu, i dalje neke stvari nisam razumeo(Solipsizam?), ali se i dalje razlikovala od svega onoga što sam do tada čitao od fantastike .

7. 

   Bruce 2013-05-28 23:10:20 +0000

   uzmi Zemljomorje od Ursule Legvin, isto će ti se dopasti, a možeš i moderniju verziju Dresden files od Jima Butchera, na žalost nema na srpskom...

8. 

   matafaka 2013-05-28 23:16:51 +0000

   Pogledaću obavezno kad budem imao više vremena. Nikad mi nije engleski predstavljao problem, tako da ću verovatno moći da nadjem neku pdf verziju po internetu :)

9. 

   XPACT 2013-05-28 23:17:51 +0000

   Bruce, sta ti imas protiv Pesme leda i vatre? :)

10. 

    Bruce 2013-05-28 23:18:22 +0000

    imaš po torentima svuda, napisao čovek 14 komada, sve jedna bolja od druge, a prvu napisao za inat profesorici :)

11. 

    Školjkaboj 2013-05-28 23:20:21 +0000

    Pre jedno 6,7 godina sam kupio knjigu ''Gospodar svetlosti'' od Zelaznija, i u startu mi se nije svidela, pa sam je odlozio nazad na policu... verovatno cu jednog dana pokusati ponovo da je procitam :D

12. 

    matafaka 2013-05-28 23:26:12 +0000

    i u startu mi se nije svidela

    U tome je i problem, Zelazni je čudan i retko ko može da se navikne na njega, postoje dela koja se laganije čitaju i koje nisu toliko teške za shvatanje , kao što je na primer "Noć u samotnom oktobru", a imaš i "Gospodara svetlosti" koji je većini totalno konfuzan i naporan za čitanje.

13. 

    Bruce 2013-05-28 23:28:14 +0000

    takva je većina dela Ursule Legvin, komplikovana i teška, takvi su Arkadij i Boris Strugacki... jebiga, navikli se svi na sapunice tipa Star Wars pa nas mrzi da mislimo :)

14. 

    Tuccini 2013-05-28 23:32:48 +0000

    Ne mogu nikako da se setim tog Zelaznog, jedino ako je imao neku priču u biblioteci Kentaur ili tako to, pa da sam zakačio.
    A ovo se slažem za "težinu", mada mogu da se pohvalim da sam Legvinku i Strugacke iščitao samo tako još kao klinac.
    Jednostavno, nije tu samo ono spejs-šatl, asteroid, teleporteri i čuda, obrađuju se malo šire stvari, tipa odnosi u društvu i tako to.

15. 

    VelikaKonzerva 2013-05-28 23:36:50 +0000

    Železni, Strugacki, Ursula.

    Stvarno ne znam kog od navedenih autora volim više.
    Baš sam nešto mislio da ponovo pročitam Hronike Ambera, ali izgleda da mi nema knjiga, to ti je kod mene tako, ako mi se nešto svidi ja podelim sa drugima, a onda i zaboravim kome sam dao...

16. 

    Bruce 2013-05-28 23:38:24 +0000

    ali ko stvarno želi da pročita nešto jako dobro, nama blisko, fantaziju, fantastiku i dobru priču pre svega, neka uzme Pekićavu Atlantidu - neće se pokajati...

17. 

    VelikaKonzerva 2013-05-28 23:40:13 +0000

    Pekićavu Atlantidu - neće se pokajati...

    ili Besnilo

18. 

    Bruce 2013-05-28 23:41:00 +0000

    Besnilo je medicinski triler, bolji od Krajtona, a stariji - Atlantida je baš fantastika, ma Pekić je najgenijalniji pisac stare Juge, samo se rano rodio...

19. 

    matafaka 2013-05-28 23:41:25 +0000

    to ti je kod mene tako, ako mi se nešto svidi ja podelim sa drugima, a onda i zaboravim kome sam dao...

    Jedan savet što se toga tiče, uzmi neko blokče i zapisuj kad god nekome nešto pozajmiš od knjiga.
    Kao što je Korvin rekao: "Niko ne krade knjige sem prijatelja"

20. 

    matafaka 2013-05-28 23:52:32 +0000

    Pošto vidim da se ovo ide oftopik i da se pretvara u diskusiju o Sf, koji je vaš omiljeni lik iz hronika, za mene to su Džulijan i Benedikt(pored Korvina).
    Opis Benedikta kada juri Korvina tokom bekstva iz Avalona je verovatno i dalje jedan od meni najomiljenijih citata iz knjiga:
    

    It was almost a mystical experience. I do not know how else to put it. My mind outran time as he neared, and it was as though I had an eternity to ponder the approach of this man who was my brother. His garments were filthy, his face blackened, the stump of his right arm raised, gesturing anywhere. The great beast that he rode was striped, black and red, with a wild red mane and tail. But it really was a horse, and its eyes rolled and there was foam at its mouth and its breathing was painful to hear. I saw then that he wore his blade slung across his back, for its haft protruded high above his right shoulder. Still slowing, eyes fixed upon me, he departed the road, bearing slightly toward my left, jerked the reins once and released them, keeping control of the horse with his knees. His left hand went up in a salute - like movement that passed above his head and seized the hilt of his weapon. It came free without a sound, describing a beautiful arc above him and coming to rest in a lethal position out from his left shoulder and slanting back, like a single wing of dull steel with a minuscule line of edge that gleamed like a filament of mirror. The picture he presented was burned into my mind with a kind of magnificence, a certain splendor that was strangely moving. The blade was a long, scythe like affair that I had seen him use before. Only then we had stood as allies against a mutual foe I had begun to believe unbeatable. Benedict had proved otherwise that night. Now that I saw it raised against me I was overwhelmed with a sense of my own mortality, which I had never experienced before in this fashion. It was as though a layer had been stripped from the world and I had a sudden, full understanding of death itself.