Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Evo na primer, moj slučaj.
Nije što je naša, al' je najlepša!
Na koga je ovo dete?
Zamenili su mi ga u porodilištu! (uobičajene reči moje majke)
E jesi izrod!
Ništa ne jede, vidi ga na_šta se napravio!
Kost i koža!
Sav se nešto usukao.
Tapacirani kostur.
Moraš da pojedeš, makar na silu.
Biće milom ili silom.
Koga treba da moliš nemoj da ga ljutiš. (Inače, meni neomiljena )
Narodski: Nemoj me jebati, mogu ti trebati.
(To je ta: Koga je moliti nije ga srditi)
Pravićeš ti mene od blata.
Duboko si ti zaglibila!
DOVDE mi došlo!
Samo smo mi nosati preživeli!
Jelo, diži periŠkop!
Дигла си ми притисак на 200!
Pipni srce kako mi lupa!