
Najjača knjiga, ubjedljivo!
Prvo sam pročitao samo prvi dio, na raspustu između trećeg i četvrtog razreda gimnazije, a kad je krenula škola i obaveze, batalio sam čitanje.
Kada sam završio srednju, pročitao sam ponovo sve od početka prvi dio, a i drugi, znači cijelu knjigu, gotovo u dahu, za nekih 10-ak dana.
Ima u njoj svega: i o moralu, i o genetskom uticaju na ponašanje, familijarnim karakternim crtama, religiji, filozofiji, siromaštvu, visokom društvu, djeci, odrastanju, ljubavi, ...
Vrlo prost, jednostavan i čitljiv stil, a vrlo ozbiljne i teške teme, ali jako zanimljive.
ValdemarKo odustane zbog smora, dobro je učinio. F. M. nije ni pisao za one koji vole lakoću. Uživajte u Holivudu, ostavite teške teme i teške misli za teške ljude.
Ma Karamazovi su limunada za neka djela Tolstoja, na primjer... Sve životno - realno, seks, moral, pare, zajebancija, cuga, ljubomora, panduri..Ima ih koji odustanu zbog smora, al po meni, takvi trebaju da odmore malo, pa opet kroz par dana da pokušaju..Knjiga razvaljuje!
Inače, posle tog perioda, prestao sam da verujem da postoji grupa pisaca koji se nazivaju "ruski klasici", jer su svi ostali iz te grupe počeli da mi deluju kao Ljiljana Habjanović-Đurović. :-)Forsiraju se pogrešne stvari kod tih Rusa. Kod Tolstoja guraju u školama Anu Karenjinu, a Rat i mir je deset puta bolje delo. Ili Smrt Ivana Iljiča, kratka stvar, a genijalna. Čehova, zapeli za tog Ujka Vanju, a Galebu ne može ni da se približi. Gogolja svi znaju kroz Revizora, a priče ništa, a u njima i u Mrtvim dušama je suština Gogolja. Ovo ostalo, Puškin, Turgenjev, Ljermontov... Nije baš nešto. Ali treba čitati Leonida Andrejeva. On je živeo kasnije, umro negde 1918, ja boje i strašnije stranice retko da sam čitao. Toplo preporučujem Eleazara, Judu Iskariotskog, Priču o sedmoro obešenih. Neverovatan čovek. I da sad ne širim priču, ali ima još pisaca koji ovde prolaze sasvim nezapaženo, a mnogo su dobri. Pogotovo od novijih ruskih. Zapamtite ime: Vladimir Sorokin. Rastura.
