Koju knjigu trenutno čitaš?
Rekli o sajtu
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.
Nokti pominju li se neđe? XD
Ima Kandže. Jel' može?
Solidna zamena. Grebu li?
da li neko moze da mi posalje knjigu od Nasima Taleba "Crni Labud" u pdf ili .epub formatu?
Eh, Vidojković... Ako mogu da preporučim romane mladih pisaca Ivana Tobića "Tobiđenja, dušo moja" ili Pavla Ćosića "Leposava". Nek im pljune Vidojković pod prozor, ludilo je u pitanju.
Ali ozbiljno! Ne propustiti!
izijem, ako zaista tražiš, ja tražio, nema.
dobro valdemare vazno je da vi odgovarate na sve postove koje napise mlada partizanka , a kada neko drugi zapita za pomoc to vas ne tangira.
Crni labud u pdf-u i epub-u: http://www35.zippyshare.com/v/pWg4kq6p/file.html
ja sam pitao da li neko moze da mi pomogne gde da nadjem tu i tu knjigu lepo a koliko sam upoznat valdemare knjige su vase prirodno okruzenje, to je vas fah, a necete da odgovorite. Ja radim kao prodavac namestaja u jednom salonu, to je isto kada biste vi mene pitali da li mogu ovu stolicu za ljuljanje da kupim na administrativnu zabranu a ne dobijete nikakvu povratnu informaciju
Izijem, pa nisam ti mogao odgovoriti na tvoj post jer ne raspolažem tim znanjem. Ako pogledaš u malo ranijim postovima, diskutovao sam sa mnogim ljudima ili im nešto preporučio, komentarisao itd. Eto peroksidu i Tomdrilu, pisao sam o svom iskustvu sa japanskim autorima, na prethodnoj strani, dve. Mortrišine Kandže sam komentarisao u ne tako pohvalnom svetlu (misleći na Vidojkovića), a naveo sam dva mlada pisca kojima Vidojković nije dorastao. Još sam joj se i intimno žalio da mi je život prošao u čitanju, dok su drugi živeli, ej! Mitketu sam obećao da ću mu poslati knjigu ako nađem. Nitkovu sam napisao o svom gledištu o modernom romanu. Sa Vjesnom sam pročitavao Gogolja. Zašto tako pišete proizvoljno, gospodine?
cilj mi je bila jaka provokacija
A, to, pa onda dobro.
Još sam joj se i intimno žalio da mi je život prošao u čitanju, dok su drugi živeli, ej!
Valdemare nemoj da gledaš stvari iz takve perspektive, duhovno si obogaćena osoba. Ono što smo čitali i pročitali je jednako vredno i istinito kao ono što smo živeli i preživeli. Pozdrav za tebe prijatelju, i nastavi sa čitanjem dobrog štiva.
So if I asked you about art, you’d probably give me the skinny on every art book ever written. Michelangelo, you know a lot about him. Life’s work, political aspirations, him and the pope, sexual orientations, the whole works, right? But I’ll bet you can’t tell me what it smells like in the Sistine Chapel. You’ve never actually stood there and looked up at that beautiful ceiling; seen that. If I ask you about women, you’d probably give me a syllabus about your personal favorites. You may have even been laid a few times. But you can’t tell me what it feels like to wake up next to a woman and feel truly happy. You’re a tough kid. And I’d ask you about war, you’d probably throw Shakespeare at me, right, “once more unto the breach dear friends.” But you’ve never been near one. You’ve never held your best friend’s head in your lap, watch him gasp his last breath looking to you for help. I’d ask you about love, you’d probably quote me a sonnet. But you’ve never looked at a woman and been totally vulnerable. Known someone that could level you with her eyes, feeling like God put an angel on earth just for you. Who could rescue you from the depths of hell. And you wouldn’t know what it’s like to be her angel, to have that love for her, be there forever, through anything, through cancer. And you wouldn’t know about sleeping sitting up in the hospital room for two months, holding her hand, because the doctors could see in your eyes, that the terms “visiting hours” don’t apply to you. You don’t know about real loss, ’cause it only occurs when you’ve loved something more than you love yourself. And I doubt you’ve ever dared to love anybody that much. And look at you… I don’t see an intelligent, confident man… I see a cocky, scared shitless kid. But you’re a genius Will. No one denies that. No one could possibly understand the depths of you. But you presume to know everything about me because you saw a painting of mine, and you ripped my fucking life apart. You’re an orphan right? … You think I know the first thing about how hard your life has been, how you feel, who you are, because I read Oliver Twist? Does that encapsulate you? Personally… I don’t give a shit about all that, because you know what, I can’t learn anything from you, I can’t read in some fuckin’ book. Unless you want to talk about you, who you are. Then I’m fascinated. I’m in. But you don’t want to do that do you sport? You’re terrified of what you might say. Your move, chief.
Ono što smo čitali i pročitali je jednako vredno i istinito kao ono što smo živeli i preživeli. Pozdrav za tebe prijatelju, i nastavi sa čitanjem dobrog štiva.
Eh, da, prijatelju, a da li će mi na samrtnim časima pred očima proletati slike svih mesta koja sam obišao u životu, druženja sa milim i dragim, porodični praznici i prijatni događaji, ili prizori Gregora Samse koji se pretvara u bubu, Hansa Kastorpa koji steže pušku u rovu pred juriš dok francuski topovi riju zemlju oko njega, jadnog Severina na sve četiri pred Dunajevom... Ne, znam, ne znam...
Gud Vil Hanting... dobar pogled na književnost od nekoga ko sa književnošću baš nema veze (ne mislim na tebe, već na pisca ovih redova). Samo književnost je različita od života, i onaj koji uči o životu od književnosti zajebao se. To su dve različite oblasti, književnost je sublimacija, podložna zakonima, život je sirov i neotesan, a književnost već nešto što mora da prođe brušenje da bi ljudima pružilo utisak kakav-takav estetski. Inače ne bi imala smisla. Samo, nije cepanje drva ili rad za strugom sve što bi ti moglo preneti tuđe ideje o životu.
Nije baš ni da si samo čit'o, čini mi se :)
Malo pivo, malo gljive i voila! ima šta i da prođe pred očima (u samrtnom ropcu).
Evo i Papet umjetnik :) a bio je kul tip.
Veruj mi, nešto što sam doživeo čini mi se danas kao čista fikcija, literatura, a nešto što sam samo čitao ili pisao stvarnije od stvarnosti. Raščistiće valjda sve to taj samrtni ropac, valjda.
citanje je dobro samo kad covek zadje u neke godine, da drzi mozak aktivnim i smanji rizik od demencije.oni koji idu na pecanje i po ceo dan zevaju u vodu njima mozak zakrzlja, zato je citanje dobra navika u poznijim godinama ali pod uslovom da covek ne pusi i ne pije u suprotnom mu ni citanje ne pomaze.mladjim ljudima citanje ne treba, msm heey, cemu to?da bi ostavio pozitivan utisak kod drugih, da bi me uvazavali ili tako nesto?moja bivsa se kao divila mojoj biblioteci pa je raskinula sa mnom zbog muslimana koji prodaje drogu.njegovi ljudi prodaju deci drogu u skolama..ako je neko pametan citanje mu ne treba a ako je glup onda mu ne pomaze.jedan sat fiskulture je korisniji od 5 sati citanja
sad citam poslednji svet od ransmajera.odlicna knjiga,mnogo mi se svidja stil pisanja i sve