
Blejim ponekad po raznim sajtovima - od ekstremne desnice do Peščanika - i jedino zajedničkog za sve je priča o globalizaciji i - pre svega - konzumerizmu kao nečemu što daje privid slobode. Razni filozofi i ostali depragmatizovani lelemudi stalno pričaju kako smo samo potrošači i da je naše jedino merilo koristi to koliko potrošimo u datom periodu. Fazon: koliko god i za štagod ratovali, opet ćemo jebenim kapitalistima (koji se sve pitaju) samo stavljati pare u džep. Kao da je pljuvanje kapitalizma evoluiralo u pljuvanje potrošačkog društva. Prema nekim autorima, ljudska prava su podređena pravima potrošača(?).
Da li mislite da je vaša sloboda ograničena i samo prividna u ograničenosti ponude? Verujete li da ste samo potrošači za velike igrače i ništa više? Da li osećate da hranite korporativnu zver kad laptop platite 500+ evra? Izbegavate li marke i brendove? Da li je konzumerizam zlo?

E, sad malo i ozbiljnije, da ne bude Luks peder spemuje. Ne mislim o tome, ne znam šta ja mogu kao individua da doprinesem u borbi protiv kapitalista, a iskreno, nije mi ni jasno što bih se nešto borio protiv njih. Šta god kupujem gledam da budem pragmatičan, tj. da kupim što kvalitetnije za što manje para, ne jurim brendove zbog imena. Neke stvari tipa čarape, opremu za sport, farmerke, podmetače za astal i te hepeke kupujem na pijaci. Natpis na tenama *Adidas* a Kinez pravio, pa ti reci da to nije svojevrsna borba protiv kapitalizma. Kad kupujem nešto skuplje pogledam malo neke forume, izvažem šta ljudi misle, raspitam se kod ljudi koji imaju taj proizvod koji me zanima i to je to. E, sad iskustveno se pokazalo da mi je npr. Lenovo mi najbolji za laptopove, Katerpilar cipele mi najduže traju, al' to ne zbog brenda, čisto empirijski, ako naiđe neka druga marka, nije problem.

I moj laptop je Lenovo, ponajviše zbog baterije i metalnom oklopa, kornjača jebena. I katepilar su mi čizme, kao i patike, nebitno. Na stranu to, samo da dodam kako je kvalitet, koji ne kupujem često.
Što reče jedan umjetnik "Seksualno uznermirani, ili samo uznemirani ljudi su skloni konzumicaiji zbog propagiranja tupavim vrijenosti koje kanališu mediji".
Inače se oblačim u 2nd hendu, i nemam frke sa tupavim konzumiranjem stvari, ugodno mi je.

Била је нека листа да топ 5 произвођача хране контролише сву производњу хране и да ако се бациш мало у то ко држи рецимо неког мађарског произвођача саламе, провалиш да све акције има нпр. Нестле директно или индиректно преко неке мање компаније. Не постоји ограниченост понуде пошто, колико капирам, ствар је у давању што више избора робе потрошачима да од тебе откупе нешто, чиме они настављају од тебе да купују да би избегао конкуренцију тако, ако ти је профитабилније.
Ваљда...
I ovo je 90 posto konditorska industrija, što u užem što u malo širem smislu. Da na nivou sveta ima 10 giganata koji se bave time ( plus još naravno na zilione malih nacionalnih proizvođača ) pa jbg, kolko treba da ih bude, nije ovo toliko veliki svet, sedneš u avion i odeš na drugi kraj planete za 10 sati.
