You can't beat the oldies
Rekli o sajtu
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.
Pogledao sam cijeli video i ne sviđa mi se. Lik koji je pravio taj video je očigledno muzički jako obrazovan i to poštujem, ali imam dosta zamjerki na video:
1, Video sam po sebi je možda dobar kao odgovor na taj drugi video koji sve vrijeme secira i pobija konkretno argumente tog videa, ali ne pobija generalno tezu da se muzika srozava po kvalitetu.
2. Da li se muzika kvari ili popravlja samo po sebi je subjektivna stvar i teško da se može ustanoviti nekim mjerenjem nekih parametara, tipa kompleksnost harmonije, teksture, varijacija glasnoće itd. Tako da, slažem se da je originalna postavka tog videa i te studije koju on kritikuje pogrešna, i OK je to da kritikuje.
3. Međutim ovaj lik što si ga linkovo pretjeruje, prvo što cjepidlači, secira bukvalno svaku riječ i svaku i najmanju nepreciznost, i 100 puta ponavlja jedan te isti argument ("timbre"). Čak i ako ti parametri koje je ta studija mjerila ništa ne dokazuju 100%, oni ipak mogu da ukažu na neku simplifikaciju muzike, i mogu poslužiti eventualno kao dodatni argument, onome što je većini nas subjektivno očigledno - da je muzika, makar ona mejnstrim muzika, u značajnoj mjeri se srozala. Ne kažem ja da danas nema vrhunske muzike - ima, ali ona je skrivena u moru nekih mikrožanrova i manje poznatih bendova i izvođača, a ono što većina ljudi sluša i što je poznato, je, tvrdim to DOSTA LOŠIJE nego što je bila muzika u periodu tipa od 1960. do 1990.
Znači po apsolutnoj količini vrhunske muzike vjerovatno je nikad nije bilo više nego danas, al aj ti budi faca pa to nađi. Ono što je popularno i društveno relevantno je mnogo lošije nego u drugoj polovini 20. vijeka.
4. Lik se razmeće svojim muzičko teoretskim znanjem, i koristi "proof by intimidation" - kao sad ako on se nama tu prosere sa nekim muzičko teoretskim sranjima, dokazaće nam da je onaj prethodni autor levat i da nema pojma, i da je sa savremenom muzikom ustvari sve u redu.
5. Za priču o tome u kom smjeru se kreće muzika po pitanju kvaliteta, mnogo su relevantnije subjektivne liste raznih muzičkih kritičara, i one takođe jasno ukazuju na to da je muzika ranije bila bolja.
Primjera radi. Časopis Rolling Stone objavljuje listu 500 najboljih pjesama svih vremena. I ovakav je raspored po decenijama, na najnovijoj verziji liste iz 2021:
1930s 3 0.6%
1940s 4 0.8%
1950s 24 4.8%
1960s 108 22%
1970s 144 29%
1980s 80 16%
1990s 70 14%
2000s 38 8%
2010s 30 6%
Jasno se vidi koje decenije dominiraju. Starije verzije su davale još veću prednost recimo pjesmama iz 1960-ih.
Evo ti originalne liste iz 2004.
1940s 1 0.2%
1950s 72 14%
1960s 203 41%
1970s 142 28%
1980s 57 11%
1990s 22 4.4%
2000s 3 0.6%
I ja se s tim u velikoj mjeri slažem iz prostog razloga, što sam i sam skino sa pajret beja neki torent gdje imaš svih tih 500 pjesama sa originalne liste, i sve sam ih preslušao. Na osnovu toga moj neki dojam je zaista da je period otprilike od 1965 do 1970. najjači po pitanju kvaliteta.
A od 1980. već značajan pad. A od 1990. pogotovo.
Znači pjesme iz čak pedesetih i šezdesetih dosta prijatnije i slušljivije.
6. Još jedan dokaz koliko je ranija muzika bila bolja i uticajnija je to koliko današnji muzičari rade obrada starih pjesama naročito iz 1980-ih. To se baš mnogo sempluje i obrađuje.
jovore, video je relativno zabavno kenjanje po studiji koja pokusava "objektivno" da dokaze da je jedna muzika bolja od druge. matematicki.
i po tome vredi kenjati, jer jedino sto mozes da kazes za muziku je da mi se ova vise svidja od one. to je jedini argument koji postoji.
kompleksnost, harmonija, glasnost, timber :), zavisi od instrumenta, produkcije, vremena, stila cega god. moz ti se svidja, mozda ne, ali to, da kazes da je ovo bolje/kvalitetnije od onog jer mi se ovo vise svidja, serem se u taj argument.
za sve postoji "ono". da je "najkvalitetnija" muzika najbolja, onaj dzez tipa "slusajte me kako silujem instrument svim notama koje znam", bi bila vrhunac. a nije.
i to... lako je napraviti jednostavnu pesmu popic. napravi je ako je lako.
svako ko svira instrument zna da je lakse da se siluje instrument nego da se napravi nesto jednostavno sto drugi cuju, i kaze nesto.
i sa svim mojim ne toliko velikim poznavanjem muzike, reci cu ti da je prosek muzike danas daleeeeeeeeko iznad proseka muzike u 50tim npr. svi ovi "kvalitet" satro argumenti.
https://youtu.be/jenWdylTtzs?list=RDjenWdylTtzs
tejlor svift pravi bolju muziku od ovoga.
i nemoj pogresno da me shvatis, nije ovo pljuvanje po bitlsima, poceli su i oni da se drogiraju kasnije i izbacivali muziku sto jebe.
par pesama doduse, 95% opusa im je tralala krshina.
poenta je - kvalitet muzike se ne meri brojkama i studijama. moze samo da ti se svidja ili ne.
jel ovo vriskanje iz publike bilo deo režije ili samo mejmune radile emocije
takvim mentalaćima si let na mesec mogao prodas ko dobar dan
našao si jednu od lošijih pjesama Bitlsa, a i ona je vrlo uticajna.
Šta kažeš na ovo:
https://www.youtube.com/watch?v=HuS5NuXRb5Y
evo još jedna za celtaru koji misli da je prije muzika bila šit
https://www.youtube.com/watch?v=6ukmjBSQY-c
I’ve come to talk with you again
Because a vision softly creeping
Left its seeds while I was sleeping
And the vision that was planted in my brain
Still remains
Within the sound of silence
In restless dreams I walked alone
Narrow streets of cobblestone
‘Neath the halo of a streetlamp
I turned my collar to the cold and damp
When my eyes were stabbed by the flash of a neon light
That split the night
And touched the sound of silence
And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more
People talking without speaking
People hearing without listening
People writing songs that voices never share
No one dare
Disturb the sound of silence
“Fools” said I, “You do not know
Silence like a cancer grow
Hear my words that I might teach you
Take my arms that I might reach you”
But my words like silent raindrops fell
And echoed in the wells of silence
And the people bowed and prayed
To the neon god they made
And the sign flashed out its warning
In the words that it was forming
And the sign said “The words of the prophets
Are written on subway walls
And tenement halls
And whispered in the sounds of silence”
Pjesma super opisuje rastuće odsustvo istinske komunikacije u društvu, a uz to je i muzički sjajna, i vrlo prepoznatljiva do danas. Baš ima tu creepy atmosferu, u skladu sa tematikom.
to kvlt pesma.
nisam reko da je muzika bila sit, ja slusam muziku u rasponu od 16, 17. veka do danas. i volim.
samo kazem da bilo kakvo "objektivno" ocenjivanje bilo koje umetnosti je kerov kurac. umetnost je nacin da se nekome prenese emocija a ne razmisljanje. tu objektivnog kvaliteta nema.
danas imas svaceg za svakog. to sto se tebi cini da je nekad bilo bolje opisuje tebe a ne muziku.
Nisam ni ja rekao da ništa danas ne valja. Samo uviđam neki generalni trend, u kom smjeru se kreće prosjek.
Naravno da se i danas pravi dosta odličnih pjesama možda i više nego ranije u apsolutnom broju (mada upitno je i to), ali neki generalni trend i nije baš sjajan.
Slušam i ja i staro i novo.
Ali meni je možda motivacija za ovu temu to što mnogi ljudi ignorišu neke stare pjesme samo zato što su stare. Meni je žao današnjih klinaca što nisu ni čuli za mnoge od tih pjesama koje su kultne.
Jovor da jebe pod hitno
u pravu je jovor, ranije sve to bilo bolje, posebno 90ih sto to bila muzika lebe mekani
fazon ovo, ovo je kidalica
https://www.youtube.com/watch?v=hTWKbfoikeg&list=RDhTWKbfoikeg&start_radio=1