
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Nego sa vrstom patika koje oblacis, sta?
Od bebeceg perioda, pa recimo do puberteta, po Frojdu (a ovaj deo manje-vise jos nije osporen kod njega), deca zadovoljavaju svoje seksualne potrebe (mada se ovde moze napraviti zamerka da je Frojd presiroko shvatio pojam "seksualne potrebe", al to je Frojd, jebi ga) preko usta (oralna faza), pa preko kakenja (analna faza), pa preko pise\ribice (genitalna faza). E sad, u genitalnoj fazi se javlja Edipov kompleks, Elektrin kompleks, strah od kastracije, picke materine, da ne ulazim u dalje teoretisanje.
Elem, postoji veliki broj studija slucajeva u kojima se kriza seksualnog identiteta ispoljila zbog toga sto su ljudi u detinjstvu (bas negde u tom periodu kad se budi unutrasnji Edip/Elektra) roditelja suprotnog pola videli kao preterano dominantnog ili preterano pasivnog, poistovetili se sa njime i, preko mehanizma "prosirenja motiva" (ko kod malog Alberta, sto se posle nije plasio samo miseva, nego i bele brade i belih stvari i svega), poistovecuju sebe sa suprotnim polom.
Elem, ako se i nasledjuje (homoseksualizam to jes') nasledjuje se multifaktorski. To znaci da ako se i nasledi, ne mora da znaci da ce se ispoljiti. Zavisi od mnogo stvari, i previse stvari da bi iko kontrolisano mogao da zna kako se to desava. Mozda je do drustva (ako to potiskuje, bice ih malo ko kod nas, ako to ohrabruje i trazi, bice ih ko u Sparti svojevremeno), mozda do ishrane(sad vec lupam, ali ko zna), mozda zbog vojske, mozda zbog zatvora, mozda zato sto je dobio gadan osip pa mu vracara rekla da je zdravo (sad totalno lupam).
Poenta je, homoseksualizam moze biti simptom neke neuroze. Ne mora da znaci, ali moze. Sori, ali ako jeste tako, neki homoseksualci jesu "bolesni", ali ne "bolesni da se biju sto su bolesni", nego bolesni koliko je, recimo, i kleptoman bolestan. To je neurotski homoseksualizam. Zatvorenici npr. Mislis da je njima do jebanja s muskarcima zato sto su "u biti biseksualni"? Jok, u biti im se jebe, to je to, pa da su bili i blizu ovaca, jebali bi ovce od ocaja, eto.
Sad vec moram da idem, nadam se da sam uspeo da objasnim.
Malo uputstvo za muske: Ako vidite zgodnog muskog i pomislite u sebi: "U jebo te, ovaj je zgodan. Da nisam mozda gej?", samo se obratite svom visuljku. Ako mase glavom potvrdno, vi ste potencijalni biseksualac, istrazujte jos malo. Ako mudro cuti ili mlitavo spava, nista, imate oko za estetiku, ali niste bi, niti gej, gotova prica.
Koje seksualne potrebe!?
Nevera.
Ako obratis paznju, ogradio sam se time sto sam odmah napomenuo da je to Frojdovo siroko vidjenje seksualnih potreba. Frojd svaki oblik zadovoljstva vidi kao prosirenje seksualnog zadovoljstva. Zato se jelte kod njega sve vrti oko seksa. Al dobro, ovde vec njegova teorija postaje malo slabija. Nije Frojd jedini autor koji proucava seksualnost kod dece, samo je jedini koga ja, u ovom trenutku, poznajem prilicno dobro. U svakom slucaju, nigde nisam pogresio u svom prethodnom izlaganju.
Oprosti, ne razumem? Zar nisi ucio o psihoanalizi u srednjoj? Sta nije jasno?
da se nadovežem na otakovu misao.. :)
http://karposbooks.com/dzudit-batler-nevolje-s-polom-i-rodom-intervju-nin.htm
Danas, takva osoba se zove pedofil.
Ne možeš da povezuješ tako banalne stvari sa seksualnim potrebama, posebno ne kod dece.
ahahahahahaha kostićuuu, nasmeja me xD
što se tiče sexulanosti i dece, džimi je imao jedan pametan post, čini mi se,
do tada, čitajte džudit batler, mamicu li vam vašu! ona je, u savremenoj zapadnoj misli, Bog i batina kada je reč o 'problemima' roda.
Ne, nego razvojni psiholog. Ne brkaj termine "proucavati seksualnost" i "jebati decu".
Izvukao si iz sireg konteksta. Sve ima svoju prethodnicu. Pokusao sam da objasnim kako nastaje potencijalni neurotski homoseksualac od detinjstva do zrelog doba.
A to tek...
Onda je i heteroseksualizam simptom neuroze.
Zašto odvajati dve iste stvari i jednu nazivati poremećajem?
Uh al si mi ga zavuko :).
Devojka mi je prepricavala kako je na jednom njenom predavanju gostovao profesor kriminologije (nisam siguran, mislim da predaje na akademiji za bezbednost). Pricao je anegdotu o jednoj svojoj ucenici koja se zalila da ne moze kod kuce da se skoncentrise na ucenje. Pitao je o stanju u njenoj porodici, a ona je rekla da ju je majka davno napustila pod nerazjasnjenim okolnostima, da bi je "skoro ponovo videla u Kamenickom parku, kako pije pivo, cekajuci musteriju". Nisam napomenuo da je u tom trenutku, izmedju ostalog, zivela sa ocem i da se stan renovirao. Elem, ubrzo posle toga, jednom prilikom se vratila kuci i zatekla oca kako je zajahao jednog od radnika.
Njegov heteroseksualizam je mozda bio neurotski, sta mislis?
Koliko dvoglavih krava moras da vidis da bi znao da je to moguce?
Njen otac je oduvek bio gej. Ili u krajnjem slučaju, bi.
Njena majka je to skontala, i to je razlog zašto ih je napustila.
Niko ne može da bude strejt pa da odjednom pređe u homoseksualce i obrnuto. To je nešto sa čim se rodiš, sa čim živiš i nešto što si ti. To ne može da se promeni.
A neurotski homoseksualci? A Vil i Grejs? A Rok Hadson?
Vise zabelezenih studija slucajeva ima o tome kako je to moguce. Jedna koja mi prva pada na pamet zabelezena je u knjizi "Nepoznati- ogledi iz psihologije marginalnosti" Milana Kostica.
Ovo je jedna velika, strasna, predrasuda. Iskreno mislim da ako se ona ne izbrise, nema nikakvog napretka ni u pojedincu, ni u drustvu. Pri tom ne mislim na homoseksualnost. Ne radjas se ni sa cim, sem sa ogromnim potencijalima. Jedan od tih potencijala jeste da uvek postignes kod sebe promenu koju zelis da postignes. Malobrojni to shvataju.
Povrsna analiza. Samo kazem da je okej, da si u pravu, da verovatno postoji i neurotski heteroseksualizam.
Don't make me get started on that... :)
Ne. Ne postoji, jer ne postoji ni neurotski homoseksualizam.
A ja onako lepo objasnio. U cemu je problem?
U tome što homoseksualizam nije oboljenje. Nije poremećaj.
Neurotski jeste. I to sam objasnio. I objasnio sam da nije oboljenje, nego "oboljenje"- neuroza. Trauma iz detinjstva. Fiksacija. Picke materine. Lepo sam objasnio, napadni me lepo, mojne samo ponavljas, imam pametnija posla nego da ubedjujem zadrte glave.
Idem ja, djavo je odneo salu, ispiti moraju da se spremaju. Vracam se 10-og ako bude bilo nekog fidbeka, da fidbekujem na fidbek.
Никад до сад нисам могао да видим некога ко не уме да води расправу а да не проспе десетак увреда, ничим изазваних, просто само зато што неке не мисли исто као ти. А ти се позиваш на неку толеранцију. Мене је стварно блам кад читам твоје постове. Стварно те жалим. Сад ме уби савест што сам те толико истроловао да си почела да хистеришеш што су сви приметили, и то тамо где си ти почела троловање. Што се тиче теме, цитат са Википедије.
Green argues that there is little evidence in the ancient sources Alexander had much interest in women, particularly since he did not produce an heir until the very end of his life.183 However, he was relatively young when he died, and Ogden suggests that Alexander's matrimonial record is more impressive than his father's at the same age.205 Apart from wives, Alexander had many more female companions. Alexander had accumulated a harem in the style of Persian kings but he used it rather sparingly;206 showing great self-control in "pleasures of the body".193 It is possible that Alexander was simply not a highly sexed person. Nevertheless, Plutarch describes how Alexander was infatuated by Roxanne while complimenting him on not forcing himself on her.207 Green suggests that, in the context of the period, Alexander formed quite strong friendships with women, including Ada of Caria, who adopted Alexander, and even Darius's mother Sisygambis, who supposedly died from grief when Alexander died.183
Otaku, jel radite Žaka Lakana na psihologiji? Interesuje me taj lik i hteo bi da se pozabavim njime, al ne znam s čim da počnem, i šta uopšte iz istorije psihoanalize treba da znam.
Ako cemo ga i raditi, nismo jos. Od psihoanaliticara smo samo kratko spomenuli post-psihoanaliticare Karen Hornaj, Vilhelma Rajha i Eriha Froma. A sta bi trebalo da znas, hmmm... Pa ono osnovno, Frojdov zivot i njegovu psihoanalizu, raskole sa Adlerom i Jungom i zasto je do njih doslo, ceste kritike psihoanalize i ove post-psihoanaliticare, od kojih je, meni se bar cini, najznacajnija Karen Hornaj, koja je "skinula ljagu" sa zena u psihoanalitickom tumacenju. I tako. Ja budala sto se vracam, idem da ucim SAD STVARNO!!!