
Ova pojava se karakteriše ogromnom dozom patetike, kiča i šunda propraćenim nekontrolisanim prolivanjem patriotskih suza.
Obično su to persone koje su napustile Srbiju još kao klinci i otisnule se u zapadnu Evropu gde su kopale kanale i čistile toalete dugi niz godina i nakon toga naprasno shvatili da nisu ni trebale da odu iz Srbije, jer ipak, rodna gruda je to, a i nisu bili dovoljno inteligentni da nauče jezik zemlje u koju su otišli da bi dobili neki pristojniji posao.
Svako leto posećuju svoje rodno mesto da bi stavili još kojeg kamenog lava, mačku, tigra, vuka na svoju kapiju. Naprave i žurku "da ostali puknu od muke", gde se, naravno, služe domaći a i specijaliteti zemlje u kojoj žive, koji čisto služe da i "ovi naši" okuse Evropu. Naravno, o njihovim životima smo informisani preko lajv emisija u koje se uključuju da nas pozdrave, naruče neku pesmu za koju niko nije čuo i obaveste rodbinu da su dobro.
Naravno, oštro preporučuju da se ne ide iz Srbije, niti da se završavaju škole, jer su njive prazne a plodne i mora i njih neko da obrađuje ne bi li ova Srbija stala na noge. O muzičkom ukusu se ne diskutuje, svaki alternativni pravac se oštro osuđuje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Bravo, surova istina! Najjace je kad im vidis auto a preko celog stakla od zadnjeg dela auta bleji SrBska zastava,
+