
Muzički stil koji je nametnuo davne 1996-e kantautor, Vlado Georgiev, po kome i nosi ime. Karakterišu ga izbedačene, napaćene, ljubavne pesme, koje imaju sličan takt, ritam, tekst, a neretko je razlika izmedju dve pesme u jednom udarcu u bubanj ili akordu, pri čemu se kao nuspojava javlja trenutni i ubitačni Deja Vu.
Posle pokretača ove muzičke sekte, Vlade, pojavilo se brdo sledbenika, kao što su: Bojan Marović, Sergej Ćetković, Saša Kovačević i dr.
Da se razumemo, medju svim tim klonovima od pesama mogu se pronaći neke koje su vredne slušanja i koje neće izazvati osećaj mučnine na prvu rimu.
Dobra stvar ovog muzičkog pravca je što je idealan za osvajanje ženskih srca, jer velika većina pripadnica lepšeg pola pada na "andjeoske" note ovih pesama.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Ипак је Георгиев за ове остале КРАЉ, он барем пише песме, а ови су позери. +++
A manifest je napisao R.A.S.M.C. : "Kako se zapravo pavi hit"
http://www.youtube.com/watch?v=iy1reihughA
pravi
Kralj zamenica jedino :)
Hvala, Euglena, odvaljujem se upravo od smeha! :D
Služim narodu :p ;)
E vala i meni taj stil jako ide na živce. Veliki +
svaka cast, plus k'o kuca
'Ej, whoa, bio jednom Saša Vasić...
А па да, познат случај. То су стихоклепачи ;+).
mene bi neko uz ta prokenjavanja mogao da pridobije, al' jedino ako, ne daj Bože, šlogiram i tome slično. mnogo, brate, veliko sviranje kurcu, ali doslovce! Doduše, možda sam ostarila u međuvremenu, 'a u moje vreme', za padanje u nesvest i tome slično, koristile su se neke druge pesmice-baladice... E sad, što bi oni 'teli da budu Ramazzotti, jbg. 'oću i ja da sam Belluci...