
Govor koji u proseku traje 15 minuta, međutim, ukoliko govornik ima kondiciju, može da traje i više sati. Ti govornici su uglavnom naši roditelji, koji su bosi po trnju gazili. Najjednostavniji način da vam što pre prođe vreme govora, je prepuštanje svojim mislima i fiksiranje jedne tačke, najbolje na licu govornika. Govori se uglavnom sastoje od niza retorskih pitanja, na koja ponekad roditelji daju odgovore.
- Da li ti znaš da ja kada sam bio tvojih godina sam svaki dan ustajao u 6 sati da bih na vreme stigao u školu? Da,da....Nisam svake godine išao na more... Da li ti znaš koliko sam ja morao da čekam da bih kupio patike? Ne znaš ti ništa, da ja tebi kažem... Da li ti stvarno misliš da sam ja tako mogao da razgovaram sa svojim ocem??? Ne,ne...Stvarno ne znam gde smo pogrešili, ustvari znam. Lepo sam ja govorio, još na početku......
- Tata, samo sam te pitala da mi dodaš čašu vode...
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
ali to ustajanje i pesacenje par desetina kilometara do skole mi je na usi izlazilo kad sam bio mali:)
i meni isto, ali onda mi je deda jednom rekao kako su zapravo u to vreme postojali autobusi i od tada su uglavnom pocele price vezane za letovanja:)
ma uvek ima ono "ja nisam imao takve uslove" to se ne moze kontrirati :)
Hahahahhaha XD