
Govor koji u proseku traje 15 minuta, međutim, ukoliko govornik ima kondiciju, može da traje i više sati. Ti govornici su uglavnom naši roditelji, koji su bosi po trnju gazili. Najjednostavniji način da vam što pre prođe vreme govora, je prepuštanje svojim mislima i fiksiranje jedne tačke, najbolje na licu govornika. Govori se uglavnom sastoje od niza retorskih pitanja, na koja ponekad roditelji daju odgovore.
- Da li ti znaš da ja kada sam bio tvojih godina sam svaki dan ustajao u 6 sati da bih na vreme stigao u školu? Da,da....Nisam svake godine išao na more... Da li ti znaš koliko sam ja morao da čekam da bih kupio patike? Ne znaš ti ništa, da ja tebi kažem... Da li ti stvarno misliš da sam ja tako mogao da razgovaram sa svojim ocem??? Ne,ne...Stvarno ne znam gde smo pogrešili, ustvari znam. Lepo sam ja govorio, još na početku......
- Tata, samo sam te pitala da mi dodaš čašu vode...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ali to ustajanje i pesacenje par desetina kilometara do skole mi je na usi izlazilo kad sam bio mali:)
i meni isto, ali onda mi je deda jednom rekao kako su zapravo u to vreme postojali autobusi i od tada su uglavnom pocele price vezane za letovanja:)
ma uvek ima ono "ja nisam imao takve uslove" to se ne moze kontrirati :)
Hahahahhaha XD