Prijava
  1.    

    Gracko dete

    Predstavlja predmet jedne od najomiljenijih seoskih igara. Naime, ako ste ikada bili na selu, a Bože moj gradsko ste dete, verovatno ste upoznati sa ovom igrom. Ona izgleda otprilike ovako: neko od seljana vam da zadatak da uradite neki seoski posao (što komplikovaniji to bolje), za čije obavljanje treba da koristite alat za koji nikad niste ni čuli, niti ga videli, a da ne govorim o vašoj veštini korišćenja istog. Pritom verovatno i ne radi. Da bi igra bila još interesantnija, najčešće je rejon vašeg delovanja blisko na neki način povezan sa životinjskim izmetom. Vrhunac igre predstavlja kada seljanin, u ovom slučaju vaš poslodavac, gledajući vas kako se jebavate sa kojekakvom mašinerijom, do pola u govnima, poziva svoje ortake koji brzinom svetlosti napuštaju mobu ili čime god se bavili, kako bi se zajedno smejali i uživali u porazu grackog deteta.
    Ono što nisu uračunali jeste kreativnost gradskog deteta u činjenju osvete(veličina direktno proporcionalna vremenu provedenom u gradu), koja će biti barem dvostruko brutalnija.

    Radašin: E Igore, idi uzmi fiberštrucnu i zameni kravama vimenik.
    Igor(jebaću vam kevu, ima da ga zamenim, šta god to bilo..): Evo saću..

    .....5 min kasnije (Igor uvaljan u smesu kolomasti, kravlje balege i neobranog mleka i dalje besomučno pokušava da natera jebenu skalameriju da proradi).....

    Radašin(bezuspešno prikrivajući smeh): Milojiiiiice, Maradoooona, Stevaaaane, Ljubiiiiinka, dolaz’te brzo da vidite Ivanovog malog....

    (oko Igora se napravio krug ljudi koji zadovoljno posmatrajući ovu scenu, grohotom se smeju i naizmenično iznose vickaste komentare)

    Milojica: Igore pa di si u’vatijo fiberštrucnu za kleizablu, pri’vati je niže kod remenika, haahah..
    Ljubinka: Hahaaha....Cccc, šta ti je gracko dete, niš’ ne može sam da uradi....
    Igor(tako a? Otići ćete vi na spavanje pa ćemo onda da vidim šta je smešno...).