
Predmet čije te bacanje i razbijanje ispunjavalo neopisivim osjećajem sreće u mlađim danima,da bi nakon nekoliko godina iznenada postao svijestan kakvo si muzičko blago uništavao čitavo svoje djetinjstvo.
Silni omoti tih razbijenih ploča,koje nekim čudom nađeš u gomili starih stvari.
Glup je osjećaj kada nađeš omot prvog albuma od Ramonesa i kroz glavu ti prođe fleš kako tu istu ploču lomiš na milion dijelova dok ti na licu stoji retardirani dječački osmijeh.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Žali Bože Ramonesa!
Ne pamtim ja to :)
A i ja sam ih bacao, bile su super kao frizbi. Sad mi stvarno bez veze