Predmet čije te bacanje i razbijanje ispunjavalo neopisivim osjećajem sreće u mlađim danima,da bi nakon nekoliko godina iznenada postao svijestan kakvo si muzičko blago uništavao čitavo svoje djetinjstvo.
Silni omoti tih razbijenih ploča,koje nekim čudom nađeš u gomili starih stvari.
Glup je osjećaj kada nađeš omot prvog albuma od Ramonesa i kroz glavu ti prođe fleš kako tu istu ploču lomiš na milion dijelova dok ti na licu stoji retardirani dječački osmijeh.
Žali Bože Ramonesa!