
Velika nagrada hrkanja.
San snova svakog hrkača.
Naime, ovo takmičenje odvija se svake večeri u spavaćoj sobi mojih roditelja. Za sada, titula pripada mom ocu, koji sa ponosom svako veče ističe svoje hrkačke sposobnosti, dok se komšije skupe pod prozor da aplaudiraju i skupljaju autograme da šalju rođacima u inostranstvo. Majka je večiti luzer, ali to je ne sprečava da nastavi da se trudi i da unapređuje jačinu svog hrka.
Nadam se i skorom priključivanju sestre u trk za titulu.
Živele vate i čepići za uši!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ti da čuješ mog oca, skočila bi sa solitera naglavačke.
K'o motorna testera. +++
Ti da čuješ moju tetku i moju babu u jednoj sobi, ne bi više nikada čuo išta drugo.
@Crna
XD
Ti da cujes moju babu i dedu u duetu, mozak bi ti iscurio kroz sve pore na telu...
moji su iskljucivo solisti, dovoljni sami sebi.