
Svečano odelo se kupuje ili za matursko u srednjoj, ako si prerastao ćaletovo, ili ako se neki bliski rodjak venčava, pa na svadbu idete i ti i ćale. Pošto se odelo kupuje uz parolu "K'o da ću svaki dan da ga nosim, obući ću ga sad pa za 5 godina" , kada odlazi u butik, svaki naš prosečan čovek poštuje odredjena pravila kupovine odela :
- U ovom odelu ću se sigurno i ja ženiti, otići na mnoge svadbe, a u njemu će me na kraju i sahraniti..
- Kupuje se sako, dva broja veći, i slučaju naglog rasta.
- Pantalone tri broja veće, kako bi mogle da se zakopčaju i u četrdesetoj godini.
- Daj neko crno, kažu crno muže sa svim bojama da se kombinuje.
- Uvek se radije uzima neko sa etiketom nekog italijanskog kreatora, koliko god on anoniman bio.
- I daj neko da nije više od šest, sedam hiljada, trebaju mi pare na sve strane.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.