
Ono sto su nekada hrvati snimali,sa srpskim glumcima,srpskim reziserima,srpskim scenaristima,a zvao se hrvatski samo zato sto se snimao u Zagrebu,Splitu ili Puli i zato sto su sporedni glumci ili statisti bili hrvati!
Filmovi koje su snimali bez srpskih glumaca,ni hrvati nisu hteli da gledaju,pogotovo komedije u kojima se ,verovatno trude da razvijaju katolicki smisao za humor,koji je toliko dosadan,da ti posle takve komedije ,dodje da dignes ruku na sebe.Daleko od toga da u Hrvatskoj nema dobrih glumaca,ali oni mogu da zablistaju samo u nasim filmovima....
Ovo sam ,naravno,generalizovao,ali je istina tu negde...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.