Šablonsko cinično spuštanje skrojevićkog neretko preterano nafuranog bića (pol u drugom planu), koje želi da istakne svoje aristokratsko držanje i sofisticiran ukus, na kojem bi mu i kraljica Elizabeta pozavidela. A ćale mu/joj je proveo više vremena ispred zadruge nego Dejan Milićević u kozmetičkom salonu. Sve dok nije uleteo u pare...
On: Ja ću belu vešalicu, sa puno lukca, šta ćeš ti?
Ona: Pa ja bih... imate li piletinu sa kikirikijem?
Konobar: Pa moraću da proverim...
On: Da, da i deda ti je jeo piletinu sa kikirikijem!
Ona: Molim?!
On: Opalim te golim! Šta si zinula koji moj? Kažem: I DEDA TIOSAV TI JE JEO PILETINU SA KIKIRIKIJEM ZA VEČERU! Ili naruči neku mesinu ili ćeš peške da se vraćaš u tim bakandžama za koje si dala 300 evra!
Ona: Dajte mi jednu Karađorđevu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
I dobiće još jednu Karađorđevu nešto kasnije... +++
i deda joj je dobio Karađorđevu :))
Ta sva jela, čisto izmišljanje.
Uzmeš mešano, šopsku i ćao :)
+
Džoni nisi ni primetio da si linkovan