
Ono "nešto" što je nama i generacijama unazad ispunjavalo detinjstvo. Rekviziti: lopte, lutke, lastiši, autići, mašta. Društvo: neograničeno. Trajanje: što duže, to bolje (dok te mama ne utera u kuću).
I, to "nešto" jednom možda prerasteš, al' onda naiđeš na neke nove klince kako se jure i deru kolena, pa se setiš kako je lepo igrati se...
***Problem je što je u poslednje vreme skoro nemoguće da naiđeš na nove klince kako se igraju. Zbog toga je ova definicija neophodna. Da se igri ne zatre značenje. Da "igra" ne postane samo ono-na-netu-zbog-čega-se-sa-šest-godina-pravi-fejzbuk-profil.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.