Utešna nagrada ispaljenog lika. Kako se drugačije oprati i opravdati, nego starim dobrim svrgavanjem krivice.
Posle četiri popijene rakije, ugašene sa pola čaše nikšićkog, muda dovoljno porastu da se priđe devojci. Naravno, prepričavanjem u sebi, uvek ispadamo nekako kul, kao oni englezi iz supergotivne emisije o kolima, ali na pretposlednjem koraku do nje, javi se i ona druga strana.
- Ćććao, šta ima?
- Ćao, ćao. Ništa evo, đuskam i to, ti?
- Oouuvaj, pitao sam se, jel bi možda htela da odemo tamo da cirkamo onu Daretovu radžu?
-Hmm, ne.
- A da izađeš sa mnom sutra do košutnjaka, reko mi Miške da je do jaja pogled?
- Preskočiću i to.
- Što, šta mi fali?
- Reinkarnacija?
-----------------------------------------
:ima dečka, ima dečka, ima dečka:
Deset dugih koraka kasnije:- Šta bi, i ti ga izduvao kod male Sanje?
- Ma ima dečka budalo, ne mešam se ja u veze nisam takav.