Prijava
  1.    

    Ima sapun za bulju i za ruke

    Seronja. Večiti kontraš, tipa, kad svi levo, ja ću desno. Neka sam ja svoj, neću za drugima da se povodim. Svoj najomiljeniji pornić ima da puštam preko Eksplorera, neka baguje, kad već svi idu na Mozilu, ja baš neću. Irititantna pojava.

    Još odmalena je voleo da kaki u gaće. Ako je dogovor bio pred izlet da se nađu u 8, on je dolazio u 8 i 5. Eto, tako mu se pripišalo. Ako je baš žešće želeo da kaki, onda ga je otac džipom vodio na izlet. Nov crni, BMV, džrmanska proizvodnja. Suv kvalitet. Za užinu je nosio tašnicu sa dva sendviča, jabukom, bananom i pomorandžom u njemu. Nema veze što će drugi da mu se smeju u lice. To mu čak i prija. Sad se bar vidi razlika između njega i ''drugih''. Ustvari, drugi, bez navodnika. Jesu drugačiji. Samo je on taj koji smrdi u celoj ekipi, želeći da ispadne jadni Kalimero, po kom svi pišaju. Neće moći batice. Na maturu u osnovnoj je došao u trenerci i majici na kratke rukave, sa likom Gevare, jednako revolucionaran, tako sajber kul. Nije se setio ni brkove da obrije za taj dan, ko ga šiša, gledao je crno beli film, na najnovijoj marki svog kasetopuštača.

    Kako su godine prolazile, nauka i tehnika se menjala, ljudi su odrastali, a on je ostao isti. I dalje je gledao filmove na svom omiljenom ''Šarp'' video rekorderu, drkao na riđokosu Emili, koja je sad skinula fiksnu protezicu, i ispravila svoje lokne. Ofarbala se u zeleno, da ne zastoje za svojim voljenim koji još uvek baca majmuna na nju. Ni majica se nije promenila. Ge varin lik uklapao se uz njegove dredove, iritantne jednako koliko i on. Nije ga zanimalo što će bazd jarčevine zapahnuti narod svaki put kad bude ušao u bas i krenuo, po još malo marijane, da se ufiksa, pa neće valjda bez razloga nositi jamajčansku zastavu na grudima. Gudra, batice, gudra. Dok tatko vozi bendžu, moći će i on da da ima za dop.

    Godine i dalje prolaze. Isukan k'o poslednji dim omiljene mu travice, leži kući i gleda pozivnicu koju je dobio dvadeset godina nakon mature. Srednjoškolske naravno, ko se još seća onih pacova iz osnovne što su mu zabadali prst u guzicu. Dolazi u dilemu da l' da se pojavi tamo, jednako ruralan i divlji, čak malo više nego nekad ili da pak iskulira i pocepa sliku njegove škole i par slova na kojima piše datum njihovog ponovnog sretanja. ''Jebiga, pozvali su te, ipak misle na tebe bar malo, možda bi bilo fer i korektno da se pojaviš?'' ''Da, ali šta ako me vide ovakvog priljavog i ucviljenog, ipak ću ostati ovde, nemam ništa prikladno da obučem.'' Sad već više nema tatka koji će ga nafilovati kinticama i poslati ga u Armani, srećan što mu sin konačno skinuo onu uber facu, željan da obuče elegantnu, crnu šulju, na prugice. Pare koje mi je ostavio, davno su još spiskane na dop, tako da sad šteka i ono zadnje što ima za komad i parče hleba.

    E, pa batice, ko ti kriv što si se ponašao nadrkano, kao radnica na peronu broj 13, sa mustaćima koje ni dan danas nisi prekratio. Kontrašu!

    -Matori, ajd' u bioskop izašao novi Sega Mega Tač Batl Vorior 6, idemo svi!
    -Ne mogu brate, odo operu da poslušam!
    -Dobro, okupaj se pre naravno, samo pazi da ne pomešaš sapun za bulju i ruke, može limfa da ti se aktivira!