Prijava
  1.    

    Interfonski zvuk

    Iritirajuća intonacija sprave instalirane u skoro sve stambene zgrade i kod iole bogatijih vlasnika kuća. Prevashodno izmišljena da poveća sigurnost stanara i higijenu višespratnice, u praksi ova sprava kida živce prosečnog stanovnika napaćene nam države koji odmah pomisli da je sudski izvršitelj ili rođak iz provincije.
    Dobra, stara špijunka, iako spasi 7 jarića od vuka-hakera, postade pravaziđena.
    Mada, interfon ponekad može biti spanosni patent koji će vas poštedeti neprijatnih scena.

    Bojan se našao sam na ulici, u prilično udanjenom kraju grada i u veoma pripitom stanju. Žurka je bila bahata, ali kako je vreme odmicalo, ekipa se lagano odvaljivala i rasipala: Miki je zaspao na terasi, Sima je smuvao neku mukicu pa verovatno negde sada teslači, Giletu je bilo malo, pa je otišao do grada da se popravi, i eto, Bojan reši da krene kući. Šetajući praznim ulicama sablasno tihog naselja, pogled mu se zadrža na udaljenom fabričkom dimnjaku. Slika mu se učini poznatom, ali ovako pijan nije mogao da se seti gde ju je ranije video. Išao je na praksu u tu fabriku, takođe se taj dimnjak dobro vidi iz tetkinog stana, ali ne, nije to taj ugao. Odjednom mu sinu! Pa da, gledao je ovo dok je uzimao Jasminu otpozadi pre nekoliko meseci, i mislio kako bi bilo dobro da mu je kita kao onaj dimnjak, da je razvali! Jebo te, Jasmina, pa ona beše živi u ovoj tu zgradi, na petom?! Kako se ona dobro kresala, ružnjikava buržujka, jedina u generaciji sa sopstvenim stanom! Titrala mu je kao kralju, prvi i jedini put je doživeo da pije viski i puši tompus dok dobija blajv. Kako je samo bio nadmoćan i koliko ga je ona gotivila. Hmmm, pa zašto to ne ponoviti i sada, noć je još uvek mlada, ona je sama na gajbi i sigurno se još uvek loži, koje beše dugme interfona, aha...
    :zvrrrr:
    :zvrrrrrrr:
    :zvrrrrrrrrrrrrrr:
    - Ko je?
    - Ej Jaco, Boki je, aj otvori.
    - Koji Boki?
    - Aj ne zezaj bre, Bojan je. Nešto sam mislio na tebe, i rekoh...
    - Kretenu pijani, jel znaš ti koliko je sati? Da li si uopšte čuo da sam se udala pre godinu i po i da sam u osmom mesecu trudnoće? Odakle ti pravo da zvoniš?! Buda...
    - :muški glas iz drugog plana: Draga, ko zvoni ovako kasno?
    - Ah Mili, izgleda da je komšija Buda sa drugog opet popio, pa pritisnuo pogrešno dugme. Otvoriću mu. :zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz:

    Bojan je blenuo u metalnu dugmad pred nosom i pokušavao da poveže sve reči koje je upravo čuo, ali mu je tok misli remetio interfonski zvuk otključavanja vrata na ulazu zgrade. Zgrožen od same pomisli da bi sada mogao da uđe unutra, pomače se hitro par koraka unazad i sede na betonsku žardinjeru.
    - Nadam se da ste ušli, komšija! :klap!:

    Zapalio je pljugu. Misli mu se malo razbistriše i on shvati kakvu je glupost upravo načinio, i koju je samo sreću imao da se sve završilo bez posledica po ikoga. Onda pomisli da je vrlo lako večeras on mogao biti taj ''Mili'' kome se Jasmina sladunjavo obratila. Bi mu neopisivo drago što se ipak našao sa ove strane interfona.
    Iz razmišljanja ga prenu režanje motora malog tamića koji upravo napusti parking iza samousluge. Bojan se lagano odšeta do tamo, uze dve čaše tek istovarenog jogurta i seti se obližnje pekare koja je svakako morala biti otvorena do sada i opskrbljena prvim kontigentom tek proizvedenih đevreka. Malopređašnja neprijatnost totalno iščili iz Bokijeve radne memorije, trenutno bitno smanjenog kapaciteta, i sve o čemu je on mogao da misli ovoga časa je vrući krug šupljikavog, reš-pečenog testa posutog susamom. Ubrza korak.