
Ići na neko slavlje ili narodno veselje koje raspolaže ogromnim količinama besplatne hrane. Nema plaćanja, nema čuvanja, samo udri.
- Opa, matori, šta je to, košulja, cipele, kuda si se ti tako sredio?
- Ćuti, ne pitaj, jedva nađoh nešto civilizovano da obučem, nisam ovu kombinaciju nosio od maturskog...
- U jebote, šta je, da nije neko umro?
- Ma kakvi umro, ženi se Đole pa me zvao za kuma, bruka da dođem u starkama i majici Mejdena.
- Opaaa, kumeeee! Znači, danas se jede velikom kašikom, a?
- Kurac moj velikom kašikom, moram da se otvorim, sreća pa mi plata juče bila, taman ću svu da je spucam.
- Ao, ništa, onda ponesi kakvu kesu pa trpaj pečenje i mezu u nju, da preživiš do kraja mjeseca.
- Tako će i da bude, vjeruj mi.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Сиротиња :)++
20:0
Bravo.
E jebiga Beli. :)
A onda posle probušiš kašiku i tako do nove prilike:)
Taman sam hltela da pitam kako je bilo kucati levom rukom, a onda sam skontla datum defke :D
Jedna ruka ili dvije, svejedno, prošlo je vrijeme kad sam mogao da napišem iole pristojnu defku. :) Sad živim od stare slave, jebiga. :)