Prijava
  1.    

    Kad zasedne, Bog ga zaboravi

    Ovo se kaže za osobu koja kad ode u goste ili bilo gde van kuće, ostane toliko dugo da izgleda kao da je i Bogu ispao iz vidokruga.

    Na slavama toliko dugo ostaje, da i domaćine ispraća na spavanje. Ode u kafanu - zaključa je. Ako je svadba, iako je mladine strine sestrića teča, uvek ostane poslednji, taman da zameni starojka kad se proglasi fajront i isprate mladenci na spavanje, jer je ovaj toliko pijan da su mu noge proglasile autonomiju, a i toliko ne zna za sebe da je od 9 uveče počeo se svađa sa čivilukom misleći da je konobar, vičući kako lopuža 'oće da mu naplati duplo.

    Iako svakom deluje kao klasični klopoder, koji je previše radoznao, ljubopitljiv, naporan i nametljiv, to je pre svega osoba koja kao Dara Bubamara u pesmi "Svi su tu kao nekada", poslednja ode, a dođe prva - da ne samuje.

    Neretko su ovaj izraz koristile naše majke kad se zaigramo na ulici i kod nekog ili kad kao tinejdžeri počnemo da izalzimo, pa ne dođemo kući na vreme.

    ___________________________________________________________________
    - Nikola, sine, imaš li ti kuću? Celo veče te zovem, ne javljaš se. Ti kad odeš negde, Bog te zaboravi.
    - Ali, mama, ja imam 45 godina, nisam više dete, a i tek je pola 12. Pa valjda mogu subotom uveče sa ženom malo da prošetam, a da me niko ne gnjavi.
    - Noć je za spavanje, nije za šetanje.
    - Ali mi ne živimo zajedno, u mojoj kući ja radim šta hoću.
    - To nije bitno! Dok sam ja živa, ti si moje dete i neću da se noću kasno šetaš. Ako tu tvoju roditelji nisu naučili, kod mene mora da se zna neki red.
    ___________________________________________________________________
    - Lepo bilo kod tebe na slavi, prošle nedelje. Sve na nivou, sve po redu, Marija je sve spremila carski, ama sve je bilo po PS-u. Nego kako ste se rešili onih tvojih kumova? Pa oni ne zaklapaju! U sve se razumeju, sve znaju, o svemu imaju mišljenje. Ono i ja sam ostao do kasno, ali ovi dođoše pre mene, pa opet ja odoh pre njih.
    - Znaš da oni kad zasednu, Bog ih zaboravi. Te o ovom, te o onom, jedno, drugo, treće... Ama ne staju. Kako jedan stane da uhvati vazduh, drugi uleće i nastavlja. Kad jedu, jedan priča, drugi jede, pa se zamene. Ja i Marija u jednom trenutku, krenusmo da uzimamo jakne, kad se setismo da je naša slava. Otišli tek oko 3 sata.
    ___________________________________________________________________
    Takmičenje koje stvarno ide brzo