
Kao što je poznato, Srbija je zemlja koja ima puno radnika koji rade u administraciji. Da se ne lažemo, većina njih ništa ne radi, a oni koji rade su uglavnom babe od 65 godina, na zalasku karijere. Tu se stvara ogroman višak....
----------------------------------------------------------------------------------------------------
...On je Sebastijan. On nosi pederušu, firmirane naočari i polo maju. Onu od 12 hiljada. On takođe radi. Mnoogo radi. Ali ne toliko mnogo da ne može par sati da posedi u gradu sa svojim drugom Kristijanom. Kristijan takođe radi. Ubija se od posla koji mu je, kao i Sebastijanu tata našao, zato što je dobro poznavao direktora. Ali opet, taj direktor je mnogo loš čovek, maltretira ih, neće da im poveća platu na 1300 evra i ima ružnu frizuru. Jebem mu majku, kako ima ružnu frizuru. Zato što je direktor gejčina nesnosna, naši junaci moraju stvari da uzmu u svoje ruke. Moraju da zarade lovu, i to brzo. U igri su kule i gradovi, hoteli na Kopaoniku, vikendice na Zlatiboru, odmarališta, automobili, fudbalski klubovi...Problem je samo kad se lepo izdogovaraju, ko će da plati piće. Tad se biznis završava, kao što je i počeo.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Previše je ovakvih u Srbiji... +
Nismo propali tek tako.