
Dve fraze raširene medju naškom populacijom, koje u potpunosti i do tančina opisuju karakter prosečnog i nadprosečnog Srbina, a nadasve tvrdoglavost i uverenost da smo vazda u pravu...
Primer 1:
A: "Živojine, kud si poš'o sa tu motiku u njivu, vidiš da će oluja d' udari!?!"
B: "Ko ga jebe, Milutine, mora da okopam malo!"
Nastavlja Živojin ka njivi, nebo se namrčilo k'o da će govna da padaju, a ne kiša. Seva na sve strane, grmi k'o da pucaju topovi na Tekerišu, Živojin se ovlaš prekrsti i reče "neće valjda?" Svetlo mu obliva lice i sledeće čega se seća jeste da leži u bolnici, oko njega sokovi i ostale pizdarije koje nosimo kad idemo u posetu, a pored njega uramljena rubrika iz "Blica": "Seljaka umalo ubio grom u polju, komšija ga odvraćao od ludosti!"
Primer 2:
Tekma reprezentacije protiv Tunguzije. Ekipa sedi, cirka pivo i glumi selektore:
A: "Odbrana! Alo bre!?! Vraćajte se nazad, mamu vam jebem! Prati fudbalera, siso!"
B: "Brate, iskuliraj, ko jebe tog igrača, vidiš da nema ni ime na dresu, znači - nebitan. NAPAD, ALO!?! NAPADAJ!"
"Nebitni" seče pas, grabi napred k'o poreznici da ga jure, naravno od odbrane ni traga ni glasa.
B: "Neće valjda... Neće valjda!?! Alo, odbrana!?! ALO!!!"
Pljusnu takva golčina, bomba, da bi Siniša rek'o "palim gajbi".
B: "Ma, daaaaaj, u pičku materinu i ovi retardi i sve u kurac!"
A: "Ma ko ga jebe, brate, čupaćemo se u poslednjem kolu, opušteno..."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.