Prijava
  1.    

    Komšijske svadje

    Kao ni roditelje, ni komšiluk ne možeš da biraš. Možeš da ga menjaš, ali ko zna da l' te ne čeka nešto još gore. Sve komšije su svesne bezizlaznosti situacije u kojoj se nalaze, što neke često dovodi do ivica očaja a bogami nekad i do doživotnih parnica.

    Nedelja ujutru, pola sedam, razumljivo - svi spavaju. Osim jednoga. Oka nije sklopio mučen nepravdom i željom za odmazdom zbog ulaženja tarabom u plac/betoniranja šanca/racije u kokošinjcu.
    Naoštren k'o katana, smeši mu se brk, uzima cirkular i misli se u sebi: "Sad će oni da vide kako ja jebem!", drmne domaću i navali da obrađuje 3 kubika drva...
    uuiiiiiiirrrrr.... uuiiiiiIIIIIIIIiirrrr...
    Svi u radijusu od 2 km skaču k'o popareni - šta je ovo koj kurac, vazdušna opasnost, požar, otvara se zemlja, kuku majko, drž ne daj, izlaze na prozor i vide pomahnitalog dabra, naleg'o na cirkular a vatromet trunja pršti po komšijinom ganc novom iz Kelna kabrio mercedesu, parkiranom k'o z'inat tamo gde se seku drva inače.
    - Pa jebem ti sve detinje, sad si našo da cirkulišeš, majke ti ga poremećene!!!
    - Sunce ti kalaisano, precepi mi dečicu, džukelo jedna vlaška, kud se dovuče ovde!!
    - Gasi bre taj cirkular da ti ga u dupe ne nabijem, jesi čuo!!

    On naravno ništa ne čuje zahvaljujući milozvučju svoje fuge.
    Posle 3 sata, kad je posao obavljen, dolazi popišani vlasnik kabria:

    - Pa dobro bre komšo, da ga boles, što mi usra limuzinu?
    - Šta si je turio tu koj kurac?

    i tu se menja glavni akter i kreće sve ispočetka...