
Izraz koji će mnogima biti poznatiji u obliku „kruha i jezika“. U neka prošla vremena (nažalost ima toga i danas) kada u lošije stojećim kućama često nije bilo dovoljno hrane za mnogobrojna gladna usta, bio je to čest odgovor na pitanje: A što ćemo danas jesti?
Kruva i vonja čini se još teži, da ne kažem tužniji izraz. Čula sam ga u filmu „Servantes iz Maloga Mista“
Dijalog iz filma: Reče Galileo bratu Domeniku, „Amerikancu“: A sićaš li se kad smo ono ka dica jili kruva i vonja? Doša bi vapor u porat, a mi bi sili na rivu i jili kruva i vonja ča se širija iz kužine od vapora. A bilo je tamo lipe spize!
Nostalgično, tužno, romantično…
mali glosarij: vonj – miris, miris jela, aroma…; kruv – kruh; ka – kao; dica – djeca; jili - jeli; vapor – parobrod; kužina – kuhinja; spiza – hrana
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Samo da ne vonja na pi.. - Na pizzu može.
+++
+ setih se onog crtanog filma kad keva lomi hleb sinu i cerki po zalogaj.
Tvrd, ne moze se zagrize i klinac:
Znam sta cu! Umocicu!
Klinka:
I ja cu!