
Gest vrhunske usamljenosti, prema kojoj je žitije stepskog vuka živahna storija preplavljena društvenim zbivanjima. Groteskni, a nadasve patetični pokušaj hvatanja koraka sa nabujalom prazničnom euforijom.
Kineska prodavnica, pred kraj decembra, pred kraj radnog vremena.
Miris kineske robe, jedini originalni proizvod u radnji.
Rafovi sa ukrasima, dedamrazovi na naduvavanje, prskalice i svećice u bojama. Na jednoj polici mršavo, siromašno dekorisano zelenkasto drvce.
- Ovaj.. daćete mi jednu. - promrmljaš, pa glasnije ponavljaš zlovoljnoj radnici.
Karton piva sa akcije, TV i ova listopadna jelka, dovoljan ugođaj za finale godine.
Plaćaš i setiš se da bi mogao da uključiš onaj novogodišnji skrinsejver što svira, pa kriviš lice u grimasu nalik osmehu i ostavljaš prodavačicu večernjem zogingu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Дао сам плус на ово лоло.
Одлична је*
Ja imam ladno dve! forever alone