
Gest vrhunske usamljenosti, prema kojoj je žitije stepskog vuka živahna storija preplavljena društvenim zbivanjima. Groteskni, a nadasve patetični pokušaj hvatanja koraka sa nabujalom prazničnom euforijom.
Kineska prodavnica, pred kraj decembra, pred kraj radnog vremena.
Miris kineske robe, jedini originalni proizvod u radnji.
Rafovi sa ukrasima, dedamrazovi na naduvavanje, prskalice i svećice u bojama. Na jednoj polici mršavo, siromašno dekorisano zelenkasto drvce.
- Ovaj.. daćete mi jednu. - promrmljaš, pa glasnije ponavljaš zlovoljnoj radnici.
Karton piva sa akcije, TV i ova listopadna jelka, dovoljan ugođaj za finale godine.
Plaćaš i setiš se da bi mogao da uključiš onaj novogodišnji skrinsejver što svira, pa kriviš lice u grimasu nalik osmehu i ostavljaš prodavačicu večernjem zogingu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Дао сам плус на ово лоло.
Одлична је*
Ja imam ladno dve! forever alone