
potpuno skrajnuti i zaboravljeni (dvanaesti) član košarkaškog tima koji eventualno uđe u igru 20-ak sekundi pre kraja kad njegov tim vodi ili gubi sa 20-ak poena razlike.
Bez ikakvog dokaza misli da ima jak, možda i odlučujući uticaj na atmosferu u timu i na razvoj događaja, a da na sve to utiče upravo peškirom.
Jedina njegova uloga je da u toku utakmice, ako njegov tim postiže koševe, zadovoljno maše dodeljenim mu peškirom, U suprotnom, ako njegov tim gubi, odnosno, prilikom svake odluke sudija donete protiv njegovog tima, isti taj peškir ljutito baca na pod. Zatim se istim peškirom briše, a kad trener pozove na tajm aut isti peškir baca drugaru iz petorke koja je bila u igri. Istog drugara tapše po guzi i nešto mu kao urla u uvo. Užasno neprijatne navike, mahaču peškirom!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Човече, што не пишеш нешто?
До јаја ти је ишло. :)