
Nenadjebivi smrad iz usta sagovornika, koji neretko tera suze na oči.
Jutarnje fekalije pomešane sa ukusom cigarete, vinjaka, čokolade i bavarskih kiflica.
Aromu mrtvog konja najlakše možete osetiti u GSP-u, u lokalnoj kafani ili jednostavno kod nekoga ko ne vodi računa o sebi.
Česta je pojava da uz mrtvog konja ide i zaprška, pa te ista dodatno upuca.
Bezbrižno šetaš kroz kraj, pirka vetar, nirvana, slušaš muziku i nameravaš ostaneš u blaženom stanju. U jednom momentu osetiš prodoran vonj, ruku na ramenu i čuješ rečenicu:
" 'de si tebra!" Pojavljuje se on. Gušač.
Ja: -Eeevo brate, blejim..
On:( kešajući se o moj vrat prislanja svoj dlakavi pazuh na moje desno uvo)
- 'Ajde bratić da izblejimo, dugo se nismo videli..(prekidaš ga jer njegove fekalije iz usta gase tvoje vitalne organe)
- E aj zovem te ja ovih dana, u žurbi sam nekoj sad, izvini..
Pružaš mu ruku, ali te on navlači na obraz i pojubi te tri puta, poput mokrih baba u selima na severu Crne Gore.
Na kraju svega uspevaš da odeš, tortura je prošla..bar do sledećeg viđenja.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.