Ne može podići kamen koji je napravio

Kaže se za Nekoga ko nije omnipotentan.

Nekada davno, u apartmanu 315, jedno biće je počelo da stvara skulpturu. Ni iz čega. Nije da nije bilo nečega tu. Bilo je. Prašina neka. Ma skoro ništa! Medjutim, skulptura se rađala. Nuklearna fuzija, alhemija, tri Očenaš i vješte ruke Majstora su proizvele jedan poveći kamen. Ja ne mogu biti siguran šta je on planirao sa njim. Moguće je da je klesao mene iz doba mladosti, u prirodnoj veličini, baš je tih dana trebalo da neiđe vajar. Nijesam mogao ni da pretpostavim zašto ga je pravio na sred stana ni gdje će da ga nosi ali kad sam ušao On ga je vukao. Pokušavao je da ga povuče, zapravo. Da ga podigne. Bio je znojav, krvav i pocijepan. Kose prljave i sa tragovima suza niz obraze prekrivene slojevima sitne krečnjačke prašine.
Scena je sledeća: Ja ulazim, a on prestrašen i neočekujući mene, skoči na noge.

Aferim, momak! A koji si ti? Da ti ne persiram, ne? Ipak si mlađi od mene.
Prije svega, ja sam ovdje poznat kao nemoj-da-mi-krvariš-po-tepihu tip. Ovaj je ručno izradjen u Avganistanu, od najsitnijih kamiljih dlaka. Znači da što sitnije dlake tražiš, to ti više kamila treba. Znači teže izvesti. Znači skuplje. Pa obrati pažnju onda, stani tamo na pločice. Da da, tamo. Ali ne mlataraj rukama! Porcelanske kineske vaze, čovječe!
Kad smo već kod ruku, vidim da se i ti baviš manufaktoringom? Stolar? Bogo-stolar? I to ne baš stručan? Ekseri idu u drvo, ne? Mašio si brate za dvadeset centimetara sigurno. I to dva puta. Ti si fenomen, legenda. Mit. Bolje se prebaci na lajfkoučing, to ti je sada unosno. A već si to? Aaa...hm. Ko bi rekao. Ovaj monolog ne ide u prilog tome.

Dok sam govorio, on se u jednom trenutku spustio i nastavio da vuče kamen iznova i iznova padajući na leđa. Vidjeći uzaludnost tog posla a i u žurbi da popijem kafu koja me je čekala na kuhinjskom stolu kratko mu poručih, naslonjen na dovratak:

Nikakav si, majstore. Što se mene tiče, takav mi nijesi bogolik a vjerovatno si i svom Ocu samo personifikacija. Nemaš ovdje šta da tražiš. Ajde polako. Ja kad izvrijeđam čovjeka, ja mu bar izlazna vrata otvorim. Ajde.
A taj kamen što vučeš satima, tu mi ga ostavi. Zvaću nekog drugog da završi. I povuci tepih dalje od njega!