Prijava
  1.    

    "Ona" dalja rođaka

    Ona što ti u mlađim danima vozdizala kiticu k'o Ceca gastarbajterske kažiprste na gostovanju u Cirihu za Novu Godinu. Ta, jebem joj slavu, što te u sred puberteta tovarila krivicom jer si imao želju da joj isprskaš unutra iako znaš da bi produkt toga gurao kocku u krug.

    Svako je imao po jednu i to u najgore vreme, u pubertetu kada je i živina jedva sačuvala dupe (brze koze sve im jebem), dođe tako na neku slavu, oslavu il' rođendan, nisi je video par godina kad ono, mala k'o puce. Rado bi je iskrivio u dvojku al' te hrišćanska svest jebe pa daviš patana i plačeš.

    Mada, pronašao sam rešenje, klepiš je pa odeš kod popa da se ispovediš, skapirao bi pop situaciju al' sada sam prestareo, neka ostane mlađim naraštajima.

    - Maćoree, znaš onu moju rođaku, onu Cicu malu? Znaš što se igrala sa nama žmurke pre par godina pa smo je zaboravili na igralištu?

    - Znam, znam, šta s' njom?

    - E mala napupela, k'o puslica je, baš bih je skrnavio makar u paklu goreo.

    - Da ti ispričam priču sinak, bio moj strika Mita, znaš Mitu radi kao rabadžija u gastarbajterijani, bio na Sardiniji, trebalo neke ovce da tovari na nekoj farmi a ta farma stara, ogromna, porodica vuče korene još iz neolita, imaju neko jebačko prezime i sve to. I tako čeka ti strika Mita, kad ono, izlete iz kuće jedan sa štapom za pecanje, da te podsetim to je negde na sredini ostrva bilo, ne uz more, i uze onaj štap, namesti blinker i poče da peca ribe po oranju, kaže strika Mita lik samo zabacuje i namotava i tako sat vremena.

    - I?

    - Posle mu u lokalnom baru pričali da se gamad iz te porodice ženila samo sa rođakama, da sačuvaju krv i zemlju, kapiraš?

    - Jok, nego znaš kako bih ovu malu sadžgao, ijaaaoooooooo, samo malkice, joj a zamisli da je liznem a ona onako stidna pa se brani, ne da mukica pa se zacrvenela a?

    - Je l' tebe beše babica ispustila u porodilištu pa si roknuo glavom o betonsku sudoperu?