
To je osećaj koji ti jednostavno nabaci osmeh na lice, ulepša dan i prosto te ubedi da postoje i lepe stvari na svetu. Naime, do tog osećaja se dolazi kada sediš u autobusu GSP-a, slušalice u ušima, sa player-a trešti muzika taman toliko glasno da i vozač ogluvi, a pored tebe stoji penzioner koji ti kenja zato što mu ne ustaješ, i tako ti deda/baba drvi i drvi i drvi, zapeni od priče, crveni se u licu, žila kenjara pulsira i vidljiva je sa kilometra a ti samo klimaš glavom dok te zvuci iz slušalica odnose na mesto neko daleko odatle!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.