
To je osećaj koji ti jednostavno nabaci osmeh na lice, ulepša dan i prosto te ubedi da postoje i lepe stvari na svetu. Naime, do tog osećaja se dolazi kada sediš u autobusu GSP-a, slušalice u ušima, sa player-a trešti muzika taman toliko glasno da i vozač ogluvi, a pored tebe stoji penzioner koji ti kenja zato što mu ne ustaješ, i tako ti deda/baba drvi i drvi i drvi, zapeni od priče, crveni se u licu, žila kenjara pulsira i vidljiva je sa kilometra a ti samo klimaš glavom dok te zvuci iz slušalica odnose na mesto neko daleko odatle!
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.