Prijava
  1.    

    Ovsebujnost, visprenost, živina, šašoljivost i mehkoća

    Postulati kvaliteta defke, sa terminologijom inicijalno poteklom od Luksa Uč'telja. Ako kaniš napisati dobru defku, ne smeš pisati lošu, te evo kratke legende ovih izraza, kao vodič za novajlije željne slave i on-lajn pražnjenja libida.

    Ovsebujnost (sveobuhvatnost, sistematičnost) podrazumeva da defka obrađuje malo generalniju temu od "Svraba međice na drugom času prepodnevne smene". Čak i ako je tematika specifična, poželjno je da ima određenu strukturu, da ne kažem glavu i rep. Naravno u tom žaru pisanja ne budi Tolstojevski, jerbo to onda teško da će iko čitati, a i Kaizenu će da lupaju penale zbog prekoračenja disk-kvote na moldavskim serverima.

    Visprenost. Defka bi trebalo da bude originalna, da zaintrigira um i zavrcka poput bijonsare u elastinu. Šaljive fore i prežvakane igre rečima, te prepotopske pošalice sa rabljenjem parova tipa "mudo/jaje", "ženska/riba", te njihovim beskonačnim kombinovanjem u sintagme "Jaja na oči", "Riblja salata" i sl. sačuvaj za teču iz Rekovca ili eventualno za Dane kajsije u Miokovcima i muvanje pripitih pičadi između bisa Radeta Jorovića i napeva Crnućanki.

    Živina. Iako je ovsebujna, defka mora biti pokretna, pitka, da klizi ko 'ladno pivo niz jednjak nadničara. Umotaš li je u previše mambo-džambo rečenica, gubeći i sam nit dok je pišeš, tek će nesrećni čitalac biti u rarebusu i zastati nasred pasusa, zarobljen u brzovezujućem cementu haosa. Kao što je dobar film stvarnost lišena dosade, tako bi trebalo da i dobra defka bude okraćena za osrednjost, ostavljajući samo čitko slatko jezgro. Ne zaboravi pravopis, velika slova i ostalo. Evo ti nekoliko znakova interpunkcije, da ti se nađe za početak: .;-,;,,:.’’’

    Šašoljivost. Zajebancija. Život je apsurd i hajmo se sada malo, brate, zavitlavat' sa tim. Defka treba da zasmeje čitaoca, naravno ako nije od onih ozbiljnih (pogledaj pod Mehkoća). Da se nolajfer koji zavaljen u dvosedu čita, dok gricka čips i natapa ga kolom, zaceni lepo od smeha, zakašlje od slano-slatke smeše u ustima, ispljune većinu na monitor, i mal' ne krepa od trunke Debelog-Čipsa-Što-Ga-Reklamira-Sergej-Jebo-Dedu-Svog-Trifunović, upale u dušnik mu.

    Mehkoća. Duševnost, humanoća. Obično krasi one ozbiljne defke, koje te ispune toplinom ili te nateraju da se nakratko zamisliš nad životom, a onda se preneš i nastaviš da gađaš ukućane praznim limenkama od piva. Ume da se iskombinuje i sa šašoljivošću, dajući miks sete i humora. Mehkoća ne sme preći u patetiku, a granica ume da bude tanka poput jeftinog toalet-papira. Ako si mislio žaliti što si nejebač, promeni kanal. Mada, ovde su svi mahom apstinenti prvog reda, eh, kada se samo setim, kako sam nekad… Kah, Kah.. Uglavnom, mehko nije pičkasto, nego, pa: meh-ko. I kapak!