Onaj osećaj kada morate da prećutite u saobraćaju neku situaciju zarad sopstvene bezbednosti, a kada opasnost prodje, odreagujete kako ste hteli baš u tom trenutku.
Beograd, 02:45 AM. Vozite svoj jugo 45A srednjom trakom i slušate laganu muziku. U sledećem trenutku nailaze sa 130 na sat dva ćelava bajazita u bemveu 500 i pitaj kurac koliko, seku obe trake, naglo koče, u kolima im trešti njihovo božanstvo Jelena Karleuša, i bezobrazno gledajući vam govore sledeće: "Šta je BRE bilo majmunčino, šta se vučeš sa tim sranjem?", na šta vi pogledate i shvatite da je bolje da prećutite i sačuvate sebe od obesti dotičnih. U sledećem trenutku oni lagano nestaju u prašini i insomniji, a vi onda, kada su odmakli, završavate započetu debatu sledećim rečima: "Šta je bilo pederčići, je l' vam to tata kupio?".
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
+
izvini Legija nisam te prepoznala!!! +++