
Onaj osećaj kada morate da prećutite u saobraćaju neku situaciju zarad sopstvene bezbednosti, a kada opasnost prodje, odreagujete kako ste hteli baš u tom trenutku.
Beograd, 02:45 AM. Vozite svoj jugo 45A srednjom trakom i slušate laganu muziku. U sledećem trenutku nailaze sa 130 na sat dva ćelava bajazita u bemveu 500 i pitaj kurac koliko, seku obe trake, naglo koče, u kolima im trešti njihovo božanstvo Jelena Karleuša, i bezobrazno gledajući vam govore sledeće: "Šta je BRE bilo majmunčino, šta se vučeš sa tim sranjem?", na šta vi pogledate i shvatite da je bolje da prećutite i sačuvate sebe od obesti dotičnih. U sledećem trenutku oni lagano nestaju u prašini i insomniji, a vi onda, kada su odmakli, završavate započetu debatu sledećim rečima: "Šta je bilo pederčići, je l' vam to tata kupio?".
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
+
izvini Legija nisam te prepoznala!!! +++