
Onaj osećaj kada morate da prećutite u saobraćaju neku situaciju zarad sopstvene bezbednosti, a kada opasnost prodje, odreagujete kako ste hteli baš u tom trenutku.
Beograd, 02:45 AM. Vozite svoj jugo 45A srednjom trakom i slušate laganu muziku. U sledećem trenutku nailaze sa 130 na sat dva ćelava bajazita u bemveu 500 i pitaj kurac koliko, seku obe trake, naglo koče, u kolima im trešti njihovo božanstvo Jelena Karleuša, i bezobrazno gledajući vam govore sledeće: "Šta je BRE bilo majmunčino, šta se vučeš sa tim sranjem?", na šta vi pogledate i shvatite da je bolje da prećutite i sačuvate sebe od obesti dotičnih. U sledećem trenutku oni lagano nestaju u prašini i insomniji, a vi onda, kada su odmakli, završavate započetu debatu sledećim rečima: "Šta je bilo pederčići, je l' vam to tata kupio?".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+
izvini Legija nisam te prepoznala!!! +++