Još jedan prepoznatljiv akt iz djetinjstva balkanske djece. Neizbježno je bilo prisustvovanje izljevanju ploče na novoj kući, ako ne sopstvenoj onda bar nekog od rodbine. Tu se morao ostaviti pečat za sva vremena. Oni nesretniji, koji nisu imali prilike pisati po betonu, utjehu su tražili u friško obnovljenoj česmi, ili betonskom trotoaru oko kuće.
Najbolje je bilo pisanje ekserom, što većim, da se urezani datum što bolje i jasnije vidi, mada u nedostatku eksera kao zamjena dobro posluži komad drveta. Uz datum je po pravilu trebalo biti i ime ili bar nadimak, da se zna ko je autor.
Nakon završenog umjetničkog natpisa u betonu preostaje molitva, kako bi tih dana bilo suho i vedro bez kiše , te da niko ne primjeti pa oskrnavi djelo.
I onda nakon nekoliko godina, obilazeći rodbinu ugledaš na dnu česme već pomalo uništen natpis "Fare 08.06.2003" pa odjednom osjetiš vremeplov u sebi i vratiš se nekoliko godina unazad u doba kad te bolila briga, da ne kažem kurac, za sve.
