
Izraz koji nas je kao male dovodio do ludila. Ne znam da li je bio odraz neke roditeljske zavere, ili su samo roditelji prebacivali lopticu, ali otprilike su bile ovakve situacije.
"Mama, hocu da mi kupis onog robota."
"Ne znam, pitaj tatu."
"Tata, hocu onog robota..."
"Ma ostavi me na miru, pitaj mamu."
"?!"
bilo je i suprotnih situacija,ali i nekog decjeg snalazenja,posle "pitaj tatu", bilo je i laganja tipa:
"Tata, mama je rekla da mogu da kupim onog robota."
Tata bi odgovorio:
1)"Pa, vi niste normalni, ne moze."
ili
2)"Ne verujem ti, da je rekla da mozes, ne bi ti doso mene da pitas, idi pitaj mamu, al stvarno."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+, odlično zapažanje
hvala
već sam skoro to zaboravila +
+++