
Kada želimo da prenesemo određeni događaj svojim prijateljima, ali ne smemo da citiramo vulgarnosti pošto se u blizini nalazi nečija keva, ćale, baba, deca...
- I tako ti ja sa onim glavonjom počnem da se prepucavam što nije stao na stop... Ja za ručnu i reko sad ću da ti... Pa poimence, da proste ova deca!
- I šta bi onda?
- Ma ništa, izašo i on iz auta, znaš kolki rmpalija...
- Haha, jesi šmugnuo?
- De nisam... Imao sam dizalicu u gepeku al zajebi. To ti je klasičan paradoks srpskog saobraćaja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Sve po spisku! :)
+++
Fala bejb moj! :)
Ma šta se pravite fini pred babama, znaju još bolje od nas kako sa vulgarnostima! +++
Ne može to niko ko baba :)
Ne treba se kačiti sa rmpalijama ;)
+
To nikako :)
dobra +++
Hvala ti Bili :))