
Sredovečan čovek sa pivskim stomakom, sveže izbrijan odiše mirisom briona, izboranog lica od briga od kredita, zaposlen preko stranke da brzim pogledom identifikuje potencijalne teroriste i druge pretnje koje žele da udju u poštu koju čuva. Nosi crnu košulju na kojoj piše ,,security" i toki-voki o pojasu zajedno sa pendrekom kojeg smatra smrtonosnim oružjem. Nema mu milije stvari pod nebeskom kapom nego kad naidje njegov poznanik, pa dok ga kao ne vidi, ukruti ramena, prekrsti ruke i dubokim glasom i mrkim pogledom jadnu staricu koja je dosla da podigne mizernu penziju da ima unuku da da crvenu za ekskurziju unakrsno ispituje kojim je poslom baš danas došla u poštu. Sledi već dobro poznato i nadasve očekivano pitanje od poznanika:,,Ohooo gde si direktore?". Našem portiru proradi endorfin i sa lažnom skromnošću, i osmehom od uva do uva odgovara sa:,,Eh, ma kakav sam ti ja to direktor" i ostatak dana provodi srećan i samozadovoljan.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Оригинал.
Konza, plus +
Divno
A oni u hotelima u trecoj tima je jedini posao da kazu dobro jutro kad im pekar unosi zemicke za dorucak u 5 ujutro i da potpise otpremnicu
Ili ako je novi onda da mu kaze gde da spusti
To sam hteo da definisem ali ionako je prezvakano sranje nek si ti definisao +
Blagodarim svima, dobri ste ljudi