
Izraz, kojim ženska osoba poručuje muškarcu svog života: ja sam se zajebala jer sam bila zaljubljena i još te volim takvog kakav si, al veruj mi dragi, više ni meni ne možeš te fore prodavati.
Za potpuno razumevanje ovog izraza potrebano je da zajednički život traje bar 10 godina.
m: Odo u švaleranciju!
ž: Ajde. Široko ti polje.
m: Pa, tebe baš briga. I da nađem neku!
ž: Ma koja će tebe trpeti? Ajde, je dovedi molim te. Pa ako izdrži 10 dana s tobom kad si bez posla, onako depresivan, ni za kurac. Jaaa ću je u kuću primiti. Da mi bude ko sestra!
Kreira zdravstvenu politiku Srbije.
Koristi nekoliko metoda :
-skandal : poturi svoje pomoćnike da skrušeno i široko otvorenih očiju vade kestenje iz vatre.
-ako se to zataška, on se odmah dovati pušenja i izlazi u prvi plan. Obrazloži da je nemoćan jer je dobio zdravstveno neprosvećen narod i nesposobne doktore; trudi se i uredno preti narodu da prekine sa pušenjem jer bi mogo neko da umre
-nekoliko puta godišnje nam se neočekivano obrati: okrečena bolnica, otvoreno odeljenje nakon 17 godina rekonstrukcije
-istrči i kaže da je baš planirao da napravi velelepan Klinički centar u Beogradu
-nakon socijalnog programa 30% zaposlenih prihvati lovu i nestane, a on zabrani popunu upražnjenih radnih mesta.
-gori bolnica. Šta će, malo se slika, malo čavrlja i nestane. Narednih dana i nedelja se ne oglašava. Šta ga se tiče : kako i odakle vatra, šta se može upotrebiti sa zgarišta i gde će narod da se leči (jedna bolnica manje)
-pandemija gripa : zajaši dva epidemiologa i oni se ubiše od intervjua. Naravno, za to vreme T.M. brine o tenderu
-izmena načina finansiranja zdravstvene zaštite. Ćuti. Nema on ništa sa tim.
Uostalom, može li malo da odmori?!
Flaša pića koja kruži širom i užom familijom od slave do slave.
- Momci, može jedan Šetač da se zagrejemo?
- Opa, tebra, široko, ma žemo žemo.
.
.
- Brate, gde je viskić? Ovo je jebeni banatski rizling.
- Tri godine mi se šeta po familiji i treći put mi se vraća isti. Češće ga viđam nego ćala. Čisto ili špricer?
Nešto na šta su osobe muškog pola spremni kad od nekog čuju nešto, a da ne mogu da poveruju u to. Pa bi, kao, oni počinili ovaj mazohistički akt ako je to istina.
Super efektivno je protiv lovaca, ribolovaca i vaših drugova.
Lik1: Ja mogu da uradim 100 sklekova za dve minute.
Lik2: Ma ja sečem kurac ako ti to možeš.
--------------------------------------------------
Ribolovac1: Da vidiš kolikog šarana sam ulovio pre neki dan. Bio je ovoliki (široko raširene ruke)
Lik1: Ma ja sečem kurac ako si ti to ulovio.
U hokeju, kao ni u jednom drugom sportu, postoji mogućnost brzih, takozvanih letećih izmena, gde se u toku samo jedne trećine čitava prva postava promeni i po nekoliko puta.
A: Opaa, vidi ovu malu, kako je dobra mmm.
B: Koja, ova hokejašica?
A: Što tako?
B: Pa na njoj se menjaju palijaši kao u prvoj ligi Češke.
A: Auu, ko bi se tome nadao... Pa dobro, nisam ni mislio da je ženim ololo. Biće tu valjda mesta za još jednu izmenu, šta misliš?
B: Probaj tebra, široko ti polje.
Provod, nekad i sad. Na
igrankama su se većina
naših roditelja upoznali i
smuvali (pošli, krenuli...)
Tada nije bilo drugog
puta, samo se na vaširima,
prelima i igrankama mogla upoznati neka riba! Na VIP (vaširi, igranke, prela) su se muškarci dokazivali na sličan način kao i sad. Igrom, tj. kolo, ko nije znao da skakuće suvog kurca ide kući! Naravno posle kola ide i čuveni, na široko poznati stiskavac, koji je i danas zadrzan u nekim oblicima. Danas je to izumrlo, na VIP mjestima se dokazivala muškost na jedan način koji danas ne postoji - jahanje konja (danas su kola), bacanje kamena s' ramena, košenje i tome sl. Ako se ipak previše napijete i jelte ostanete suvog kurca, i tada kao i sad, ništa se nije promijenilo, zamećete kavgu i vraćate se kući razbijenog nosa. Kod KDS (kafići, diskoteke, splavovi) malo je drugojačije, ribe su razgolićenije nego tad, vidiš sta dobijaš ako podjete, ne k'o kinder jaje. Mada ima i jaja, ali su jaja na ulazu. A ima i konja, samo motorizovanih, oni obično pokupe ribe ne dokazujući nikakvu muškost za razliku od VIP vremena. To im prolazi jer su oni vip... Ostalo je sve isto.
Već nekoliko godina večna teniska nada da jednom postane broj 1, Novak Đoković, teniser šampionskog kalibra, zabavlja širom sveta publiku svojim imitacijama kolega i koleginica, bivših i sadašnjih šampiona. Shvatio je da se lični marketing i promocija na taj način mogu isplatiti u svetu sujetnih, čudljivih zvezda kojima je zanimanje stress i zgrtanje para. Biti klovn par minuta rasterećuje, zabavlja i navlači simpatije u većem broju slučajeva.
Da bi se nekako izmirio sa američkom publikom, njegov zadnji hit je bila imitacija prave američke legende Džona Mekinroa, u početku simpatično prgavog, a kasnije sve više nepotrebno arogantnog tenisera, koji pored hladnog Bjerna Borga nije imao dovoljno vremena i prostora da se baškari i razmahuje sa mesta No.1 na ATP-u. Mekinro se pojavio u košulji i pantalonama na terenu na US Open-u i sa Novakom su zajedno izveli par teniskih karikatura uz burne ovacije publike koja se u tenis razume kao i u operu, ali se najviše razume u cirkus.
Očito je da Novak želi i druge angažmane, i što da ne, široko mu polje i neka nađe svoje mesto i ostavi svoje ekstra verne patriotske navijače da se nose sa Novakovom imitacijom samog sebe od pre dve godine. Možda mu se posreći da odglumi i pravog šampiona.
Najveće opravdanje za sva nedaća, domaćih džabalebaroša, koji su poslednji put radili na času likovnog kada se pravio novogodišnji kolaž u trećem razredu kod široko raspamprčene uciteljce. Internet orijentisani borci za prava svesrpskih problema i nus pojava nastalih pokušajem priključenja nekoj tamo jevropi.
Vođeni parolama: "Mi imamo Svetog Savu, pušite nam kurca glavu!" ili "Nikola Tesla zlatnom viljuškom jeo, zapadnjak mi na kurac seo!". Svaka čast velikim ljudima poteklih iz ove zemlje na brdovitom Balkanu, gde se ceni samo sud sela, pa makar to značilo i da te ćale svaki dan lupa kurcem po sred čela. Treba ih poštovati, ali ne treba koristi u svrhu borbe protiv genetski modifikovane hrane ili kvaliteta uvoznog đubriva iz Zanzibara.
Pored izazivanja grobljanskih oscilacija poznatih pisaca i umetnika, isti ovi, pa, recimo poluljudi sa jedva razvijenim hipotalamusom, čiji se napredak može uporediti sa progresom izbacivanja korupcije iz Srbije, se vrlo često pozivaju i na "šta bi bilo, kad bi bilo", pre svega misleći na brojnost. "Da je Srba 200 miliona, videli bi vi!". Bi, kako se ubijamo međusobno vilama u oko i kačimo na lomacu umesto doručka.
x: Nama Englezi kažu da smo rasisti! Mamu im jebem ribom i krompirom u pičku!
y: Šta to nas boli uvo? Mogu da kažu i da heftamo lemure paraplegicare, zabole me. Nece to položiti Mehaniku 5.
x: Šta?! Jel znaju oni da je Tesla iz Srbije?! A?!
y: Mislim da ne, a i mislim da imaju hronican bol u kurcu zbog toga.
x: Ma bre, naše pismo je savršeno, kako je to Vuk Karadžic sredio! A oni?!
y: Zaista mi to neće smuvati alkoholisanu klinku na žurci štrebera u studentskom domu.
x: Sve to gleda Sveti Sava, nanu li im nataknem!
y: Sad si ih uplašio. Eno, svi se zaključali u podrume i čekaju da prode srpska apokalipsa.
x: Ali... Mileva Ajnštajn!
y: Gori si od njih.
x: Novak!
y: Znam gde je psihijatrijska ustanova. Da ti pozovem taksi?
x: Aco Pejovic!
y: Jeste. Bravo. Čeka te taksi dole.
Ono zbog čega brojevi obuće gube smisao.
- Dobar dan, imate li ove Najk 43?
- Naravno, izvolite!
- Šta je ovo, ne može noga da mi uđe, a jutros sam isek'o nokte!
- Evo probajte 44 i jedna trećina, takav je model, manji je kalup.
- Kako to, pa zar ne bi trebalo da svi brojevi budu jednaki?
- Ne pitaj me ništa, ja ovde radim za dvaes' 'iljada, ako ti odgovaraju uzimaj, ako ne, široko ti polje!
Akutni afektni fetišizam je psihološko stanje vrlo često primećeno kod stanovnika zapadnog Balkana, a naročito prostora nekadašnje SFRJ.
Ova pojava se ogleda u nezadrživoj želji da se u afektom stanju žestoko, jasno i vrlo glasno izrazi svoj fetiš. Praćenjem nosilaca ovog psihološkog stanja je utvrđeno da su Sunce i hleb dva najčešća fetiša u Srba. Svakako, u stopu ih prate svetac, slava, danak; a ponekad i neki ređi i arhaični kao što su crkven direk, sitno žito ili panaija.
Ova pojava ponekad evoluira u bizarnost. Pri tom su najčeći akteri bliska svojta i psi.
Široko je prihvaćeno verovanje da su najteži slučajevi ovog fenomena razvijeni kod kočijaša. Premda u današnje vreme nema puno kočijaša, moderna nauka ne može da potvrdi ovu tezu. Ipak, teški oblici su primećeni kod sportista, političara, vozača i u redovima ispred šaltera.
Ovakav fetišizam jošuvek nije prihvaćen u širokim društvenim krugovima. Neki ga se gnušaju javno, drugi ne smeju sebi priznati da su pogođeni sindromom. Nije poznato da li postoji neka organizacija koja se bavi ostvarivanjem prava ili organizacijama parada akutnih afektnih fetišista.
Postoji inicijativa u uskim naučnim krugovima da se naziv ovog poremećaja promeni u Vilićev sindrom, po izvesnom gospodinu za kog se smatra da ima sve klasične simptome AAF-a.
Rečenica kojom se ispoljavaju odlučnost i ozbiljnost, a najčešće u vidu ucenjivanja i označava i spremnost nekoga da to zaista i uradi. Obično je koriste kompleksaši na poslu kada im jutro ne krene baš najbolje jer nalaze za shodno da kenjaju, ogovaraju, podsmevaju se i izvrću reči višim i starijim od sebe pa kada dobiju šamarčinu dobru, onda koriste ovu frazu kako bi izazvali gnev pokojem suradniku ili kolegi jer će im tako onemogućiti užitak da mu vide poraz i suze i bol, povredu časti i dr.
U većini slučajeva govnar popusti ili eventualno niko ne pridaje važnosti toj njegovoj senzaciji i drami, jer obično i nema boljeg izbora. Ipak, ako kvarni ošamareni govnar provali da su se mnogi primili na njegovo kmekanje i pakovanje, te ako obezbeđenje i nadređeni nanjuše da od toga ima više koristi, kao i da je zaista sposoban i spreman da to učini, onda trebaju preduzeti sve nepohodne mere kako bi se takav događaj sprečio i onemogućio mu odlazak kada on hoće, nego fino neka potpiše da će platiti firmi ili produkciji jedno 5.878.775 din pa onda mu široko polje - a može jednostavno da smiri živce i hormone pa će mu za par dana biti totalno nešto drugo.
Ako se utvrdi da je čak i najbenignijim izazvanjem naveo da ga ošamari, ispsuje, ponizi i povredi neko ko je veći i stariji, samim tim i pametnijim, onda zbog publike i okoline koja se trenutno naslađuje, treba sprečiti njegov hiroviti beg kako bi se takva atmosfera i održala što je duže moguće i kako govnar sebični ne bi svojim odlaženjem ostvario korist. Naime, čim se počne pakovati i krene prema vratima, potrebno je postaviti dva oveća lika iz obezbeđenja da čuvaju zaključana vrata. Imajte u vidu da je taj indijanac najverovatnije Ovan u horoskopu, te se neće smiriti dok nešto ne uradi pa će samo lupati u vrata nekim predmetom dok mu se drugi smiju i ismijavaju ga i rugaju se. Zatim će seljakljuk učiniti da se na staklo, drvce, eventualno rđavo željezo/metal u vidu seksera, poseče ili ubode, ogrebe, pa će da ga boli, zasraće se krvlju, tražiće maramicu jer se posekao pa će na kraju odustati i prestati samom sebi da nanosi bol i da se bruka jer to publiku uveseljava u inat njemu. Onda će sledeći put razmisliti isplati li se zbog jednog opravdanog šamara praviti još veću budalu od sebe ili jednostavno ćutati i plivati.
Multipraktični uređaj. Najosnovnije primene:
- Puška - Izvadite minu i ostale delove, žestoko ubalavite papir, i smarate sve u učionici gađajući ih. Apsolutno nepraktično, ali zapanjujuće zanimljivo.
- Žvaka - Olakšanje posle suptilnog i implicitnog kidanja živaca na času. Grizete jedan kraj. Preporučeno da se ne grize kraj sa mastilom. Praktično, široko primenjeno.
- Dokaz Huliganstva - Žestoko primenjeno u beogradskim gimnazijama. Slomite kredu ili olovku i glavni ste u društvu. Da kažemo tako. Nepraktično (čitaj poslednju primenu).
- Tattoo Igla - Da li kao podsetnik, ili kao čisto iživljavanje na svojoj koži, veoma primenjeno i praktično.
- Oružje - U slučaju eksplicitnog nasilja, možete je zabosti nekome u oko, grlo, uvo, nos. Veoma praktično, ali ne i preporučljivo.
- Lek - U slučaju gušenja hranom, zabosti je nekome u dušnjak. Gadno, praktično, zajebano.
- Sredstvo za trikove - Uhvatite je negde za 1/4 dužine, i polako pomerate gore-dole. Optička varka krivljenja olovke. Nepraktično, nezanimljivo, užasavajuće glupo.
- Uvlačivač - Uvek postoji jedna osoba u odeljenu koja nalazi orgazmirajuće zadovoljstvo u uvlačenju profesoru u analni otvor. Najčešći način za to jeste dodavanje olovke na času. Primenjeno, ali samo među nekih ~5% učenika.
- Nedostatak - Koliko god bilo primena, najčešće je nemate kod sebe već morate da je tražite po školi. Rasprostranjeno, ali je izvlače osobe koje kod sebe uvek imaju najmanje 5 olovki.
Naravno, trebalo bi da se koristi i za pisanje. Ali ko to ustvari radi?
Individua koja se vrlo lako moze prepoznati,upoznati i dalje preporuciti.
U ranoj mladosti cuvala je goveda i sitnu stoku po obroncima kanjona,uvala,vrtaca i drugih zemljopisnim pojmova.Jela je proju i kacamak,spavala po krsu i kamenu,higijena je za nju bila poznata samo kao pojam(mozda ni toliko).
Onda dodje period da se zensko celjade obrazuje i vidi malo sveta.Krene u srednju skolu(obicno medicinsku),shvati sta je u stvari zivot u gradu i odluci da ga siroko scepa,ili obrnuto kako cesce biva.Mlada devojka vidno priglupa je vrlo slaba pred naletima muskog seljastva,tako da ubrzo dobija jedinstvenu priliku da skine mrak,koga se do tada toliko stidela,i samo gubljenje nevinosti je bilo imperativ.Posle cirka mesec dana ona postaje gradska riba,koja se stidi svojih korena i roditelja kada joj dodju na roditeljski,ili ne daj Boze u stan.Prica "po gradjanski",popije 50 kafa dnevno u kaficima,oblaci se kao zadnja kurva(sto je i postala),pusi tanke cigare,pije koktele koje je jedva zapamtila kako se zovu,vidno se nabacuje svakom muskarcu,svadja se i glasno na sred kafica oslovljava kurvom njenu,do pre neki dan najbolju drugaricu.I koliko god se trudila da postane fancy cica,uvek ce ostati cistokrvna seljanka.
Ne postoji zalud izreka-Mozes da izadjes iz sela,ali ne i selo iz tebe.
Široko rasprostranjena kategorija đaka putnika sačinjena od napaljenih metalostrugara, glodača i srodnih obrazovnih profila iz mašinsko tehničke struke. Ovaj kulturološki primerak lako se nalazi u seoskim lokalcima, naslonjen na harmoniku autobusa duplaka koji prevozi gomilu srednjoškolske dečurlije. Ovakva ličnost se razvija kroz celokupno trogodišnje školovanje gde u maturantskoj godini stiče punu afirmaciju, kad postaje ljubimac okupljenih prvačića i pajtosa sa kojima je bežao sa časova srpskog. U autobus samouvereno ulazi prvi, iako može da bira gde će da posadi dupe, on zauzima prostor na sredini busa i raširenim nogama obeležava svoju teritoriju, dok svojim ižvrljanim rancem okačenim o jedno rame, struže o masnu i prljavu harmoniku predratnog duplaka. Mesečnu kartu drži u zadnjem džepu, bez ustezanja šacuje klinke iz trećeg tri, a oko njega se skupljaju njegovi puleni koji se klanjaju svom idolu za svaki izgovoreni fazon. Lik se veoma lako izdvaja kao duhovni vođa određene grupacije svojom harizmom i istančanim smislom za humor. Iako je prvorazredni mangup i ne voli školu, štrajkovi prosvetara i izostanci mu teško padaju, jer ga odvajaju od prirodnog staništa i radnog mesta. Brzo postaje pretplaćen na stajaće mesto u rotirajućem delu autoprevoznog sredstva dok s kondukterima zbija kafanske šale. Sa šoferima se uortačio još u drugom srednje dok je obavljao rutinsku praksu u ložionici Fabrike vagona i u bratskom su odnosu, baš kao da pre srednje škole ima višegodišnje iskustvo u čuvanju ovaca sa zarozanim i nadrkanim likom za volanom čudesne portabl klackalice.
6.15 izjutra, smrdljivi duplak, pospani đaci naslonjeni uz šipke, lokacija Zaklopača...šofer očajnički poziva putnike da krenu napred...
Harizmatični vođa: Hehehe, 'ajmo pođimo napred, pooooođimo napred!
Neko iz mase: A Žile brate, kako možeš ovako sabajle, odakle ti bre volja da zajebavaš ovaj narod, jesi blesav...
Harizmatični vođa (podiže se na prste, traži pogledom): E Šone, 'oćeš da sedneš? Aj ovamo, dig'o se jedan!
Masa: Ahahahaha, a brate kakav si kralj! Dig'o se jedan!
Harizmatični vođa: Ajmo napred, svi napred! Evribadi! Evribadi na livadi, čas ga turi, čas ga vadi!
Egzaltirana masa i đaci prvaci: Ahaha koji si lik, čas ga turi, čas ga vadi! Kraljuuuu!
Harizmatični vođa (dobija inspiraciju): Majstore, daj neku muziku, je l' 'vataš bre ti radio Dženariku?
Masa: To care, sad mu ga daj!
Harizmatični vođa: E majstore, serem ti se na radio, moramo mi da pevamo (okreće glavu ka kondukteru i pospanim putnicima na začelju autobusa): Samo za društvo iz ćoška: Iiiii sve što guske pokakiše, nek jesenje speru kiše, otkad si me ostavila, ni apetit nemam višeeee....
Masa: Ahahaha, to Žile legendo, guske pokakiše...hahaha! Žile mi te volimo, Žile mi te volimo!
Za svakog to su žitelji drugog grada, države.
Turci-spavaju kad voze i imaju puno dece pa ne mare ako neko izgine
Leskovčani-mnogo se pikantno hrane pa sva krv sidje u želudac da svari galimatijas od roštilja i glava prazna i onda rke koke
Lale-navikli na široko i bole ih kurac za uske puteve van Vojvodine
Nišlije-dva vozača Niš Ekspresa koji na sred puta stanu da razgovaraju iako voze u suprotnim pravcima, pa se ti jebi
Pančevci-šta pančevci, pa ljudi su otrovani, imajte razumevanja
itd
Dokaz da su Amerikanci najsrdačniji i najhrabriji narod na svetu. Dok stanovnici drugih zemalja panično beže, oni spremno idu u borbu protiv malih, zelenih za spas čitavog čovečanstva.
Anketa o tome šta mislite o vanzemaljcima:
Britanci: mi se slažemo sa Amerikancima
Amerikanci: samo neka dođu ima da im isprašimo tur
Neimenovani Kinez: pa ja sam spavao sa vanzemaljkom, bila je duga oko 3 metra...
Rus: ako imaju votku dobrodošli su, u suprotnom pustićemo ih da istrebe Amere i Engleze, pa ćemo im jebati mater.
Srbin: šta mislim o zemljacima? Ako neka dođu i to su ljudi, kud im bolje, široko im polje.
Znate, to je ona mala korisna stvarčica, koje je već boje, oko vaše ruke sa kojom ulazite na festival, spavate u šatoru na pesku u sred Novog Sada, kupujete šta ja znam već...
Ali nije poenta u kupovini i spavanju. Naime, široko rasrostranjeni sindrom u srpske omladine, ne znam dal' je i ovijeh stranaca što dođu ovde da se leše od života i da skrnave do iznemoglosti, da posle ovog kulturnog događaja kako ga osnivaoci zovu, nose narukvice još jedno cirka dve nedelje.
E sad... šta je problem... problem leži ako niko ne primećuje da ste vi, zamisli koji luksuz, bili 4 (slovima: četiri) dana na prestižnom Exit festivalu,busate se u grudi ko da ste išli na rafting rekom Kolorado,ili na Madridsku koridu,a ne na Exit, gde je lakše pokupiti sifilis nego u bugarskim selima južno od Varne, i da ste se tako ludo proveli, da vam je žao da skinete istu sa ruke, ko da je Swarowski pravio svojoj unuci u miraz lično.
Sledeća stavka je čekati pitanje prijatelja, poznanika, tetke na šalteru studentske službe da li ste bili na tom veleleponom događaju. Odgovor mora početi mimikom očiju... pogled negde u levo ili desno, ne pod velikim uglom, podizanje ruku u fazonu ''ako nisi bio, bolje 'si se ubio'', i žaljenje sagovornika ko da je propustio ekskurziju pijanih, sisatih Šveđanki, koje čim bi ga videle, digle bi nogu preko glave.
Svaka čast majstore, samo skini to govno sa ruke, molim te... počeće još iz guče da donose listove kiselog kupusa.
Mile, majke ti, što ne skineš to govno sa ruke, proš'o ti je Exit još pre 10 dana!
E seljačino jedna, ti znaš šta je exit. Idi u selo svoje, nije to za tebe.
Najbolje da odeš na centar da staneš pred katedralu, pa da pokazuješ svima, vijaj ljude ko oni što skupljaju prilog za narkomane iz Drajzerove i decu sa Kosova.
Ti si seljačina, ti bi se na exitu izgubio koja je to ludnica, majmune!
Ajde beži mi sa očiju, jebem vam sunce narkomansko, letos kad ste bili kod mene u selu na slavi, svi ste padali pod sto na narodnjake, tri puta ste večerali prase sa ražnja, sad si mi kao postao pro evropljanin. Sikter!
Naziv za morsku ribu široko rasprostranjenu u ishrani Dalmatinaca i Istrijana. Riba karakteristična po tome što umire u najgorim mukama, mukama kakve joj zajedno ne bi priredili raspomamljeni jakuza kome je puko net usred gledanja hentaija i Ves Krejven posle pušenja lošeg kreka. Ova riba se živa baca u so i potom zatvara u metalnu burad u kojoj stoji mesecima. Nije preporučljivo pojesti više od tri, četiri komada na dan. Način jedenja je takodje specifičan. Glavu je potrebno zabaciti što više unazad, uhvatiti ribicu za rep i pustiti da sklizne u grlo. Hard kor Dalmatinci jedu ovu ribu uveče, ne bi li nadoknadili izgubljenu energiju od sledećeg rada:
-od ujutro do večeri igraju balote, sve vreme urlajući AEE! (akcenat na e)
-uveče kartaju briškule, psuju svu rodbinu i žderu bevandu (vino i voda),
-pojedu ribicu, dve, sa limunom i crnim lukom, nastave da žderu i legnu da spavaju.
Paklen tempo, mora se priznati...
Njihov ogranak u Srbiji uglavnom dobija ovu ribu od nekog strica iz Istre. Srpski ogranak se razlikuje po tome što redje jedu ovu deliciju, više preferiraju konkretnu mesinu, vise po kafanama sa kilom pršuta, balonom vina i čačkalicom u ustima i pevaju pesme teško pamtljivog teksta u kome dominiraju „ooooooo“ i „aaaaaaa“.
Za srdelu kažu i da predstavlja svojevrstan afrodizijak. Nema ništa više seksi od čoveka sa osmehom na kojem se može pronaći krljušt ili parče riblje kičme.
-Mmm, dodji maco, da se malo poigramo...
-Fuj, jebote! Smrdiš ko dve kuge! Jeste opet jeli one riblje crkotine?
-Da, i veoma sam raspoložen za neko maženje...
-Mrš u kupatilo i mazi tu septičku jamu četkicom dok ja provetrim sobu. Jebale te i balote i srdele i kud sam i se i udala za tebe!
-AE!
Moto za siguran, ali dostojanstven bankrot.
(poker u toku, dva igrača ostala u igri)
Izazivač: Dve hiljade.
Beg: Pa to je sve što imam...
Izazivač: Pa onda "ol in". Šta je, ne smeš?
Beg: Ko, ja?! "Ol in"
Izazivač: Široko... Ja imam ful kečeva.
Beg: Ja imam par dvojki!
Izazivač: Pored dva keca na stolu, ti ideš sa jednom dvojkom u ruci?! Kakav si ti lik...
Beg: Kad je beg bio cicija?!
Izazivač: Onda kad je hteo da ostane beg, idiote!
Široko rasprostranjena pojava. Standardne, namenske, cipelarnike fabrike očigledno prave za samce, pošto u njih može da stane najviše 20 pari obuće. Jedna porodica od 4 i više članova zbog toga rađe za odlaganje svoje obuće koristi neki stari orman, ili police.
Ali ni tu ne prestaju muke.
Čoveku kao da je žao da se otarasi stare, pocepane i pohabane obuće.
Cipele, papuče i patike se sve više i više gomilaju, dok ne dosegnu kritičnu tačku i samo otvaranje cipelarnika postaje pipava i rizična rabota zbog potencijalne lavine kože, tvrdih đonova i ubitačnih štikli.
A ako uspešno otvoriš đavolji orman, i glava ti je još čitava, čik ispecaj to što ti treba ispod naslaga svega i svačega, nemoj da se izmažeš imalinom, izbegni pauka u uglu, i proveri da u tom komadu obuće nije leglo škorpija.
Cipelarnik takođe dosta govori o čoveku, i može da sadrži mnogo uspomena (dečije patikice, moje prve cipele na štiklu, moje prve kopačke itd...) što pretpostavljam doprinosi njegovoj prepunjenosti.
Lek za ovo je raščišćavanje uz veliku dozu realnosti.Obuću koju niste nosili više od 2 godine najverovatnije nećete nikada više obuti.
Ako je u pristojnom stanju spakujte odbačenu obuću u neki džak i poklonite Crvenom Krstu.
Čak i onaj par koji ste nameravali da bacite u kontejner stavite u providnu kesu i okačite na kontejner.Nekome će poslužiti.
Tako pravite mesto za nove cipele u svom ormanu i pokazujete svoje dobro srce. Peace!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.