
Nema koristi, ili nema šanse da nešto uspije.
Jedina fraza koja se i u ijekavskom koristi baš u tom obliku - dakle "leba", a ne "hljeba".
- Ma kakav ti i fudbal, nema leba od fudbala za tebe.
***
- Kani se tih foruma nema od toga leba.
***
- Volio bi da im uspije taj projekat, al lično mislim da nema leba od toga.
Deviza strastvenog pratioca svih sportova u rasponu od fudbala do trčanja na 100 metara s' kamen pod mišku kad opisuje idealnu ženu života svog.
"Ništa tebrex ako ona ne čita Večernje novosti od pozadi i misli kad kažem d'imam dojavu i d'idem u kladžu u stvari idem da ga umočim u neku Sladžu.Pa nisam ja ko klinac ljubio album Italia '90 svako jutro kad ga vadim ispod jastuka i lepio Piksijev poster na vrata da mi ona tamo ne zna sta je ofsajd. Može Cosmo i te fensi novine al samo oni delovi gde piše kako se dobro blajva i peku kobaje kad ti dođe ekipa da gledaš tekmu. O tome ti pričam. Još ako n'ume da žvizdi i da navija,e pa baćo pa to odma' znači da nju Marakana videla nije, nema dalje ja šta tu da pričam s' njom. Ma da. E Ljubice daj te liste i daljinac i pitaj ljude šta piju. Aj' pomozi Bože..."
Izjava kojom baba potvrđuje da ima posebna saznanja o nečijem dedi, a neretko i ostatku porodičnog stabla- dokle god je sećanje služi. Otvara dosije određene osobe obogaćen pikanterijama s početka 20. veka, omogućava analizu karaktera i genetskih predispozicija u sitna-crevca za razliku od plitke analize koju nudi od-zla-oca-i-jos-gore-majke.
neee..opet je počela
Konstatacija za totalnog antialkoholičara, osoba sa još uvek neraspakovanom jetrom.
-Ne, nemoj Maretu sipati vinjak, daj mu neki sok?!
-Što brate, šta će mu biti od jedne čašice!?
- U petak je od dva vinjaka završio na infuziji čoveče!
-U matori, pa on se napije od etikete vinjaka, Mare care, evo tebi borovnica!
Najlakši način da nekome dočarate koliko određeni novokomponovani muzički izvođači mogu da krešte, riče, ilaču u mikrofone i tako vrše harakiri u mojim ušima.
Zaista je teško biti iritantniji od zvuka alarma koji nas budi u ponedeljak ujutru na posao nakon neispavane noći koju smo proveli u zagrljaju sa rubinom i rakijom lozom ali određeni muzički virtuozi to rade bez pola muke.
- Jao čuj novi songić od elitnih odreda, moram da odem i izdrkam klitoris jednom na nju
- Idi sestro u tri lijepe, pa ja bih radije cijeli dan slušao zvuk svog alarma nego tu pjesmu
Bio je visok. Crn. Starinski ošišane kose, do pola uva. Jak kao bik. I neustrašiv. Na noževe je golim rukama udarao. Pred puškama golim prsima stajao. Bio je čovečina! Pravi Rudnički Bik. Uz to i krvav radnik.
Sanjao je. Često je i puno sanjao. I tako visokome, vazda mu je glava drala oblake. Sanjao je dečicu kako se jure po avliji staroga deda Mile. Sanjao je. Ali nije dosanjao.
Voleo je on i da popije koju. Onako s nogu, ujutru, kad ustane i kad se umije na velikoj starinskoj česmi nasred dvorišta. Ali pijanica, nije bio Voleo je svoje pčele, svoju zemlju. On, i otac mu, pravili su nošnje i šajkače i prodavali. Nešto malo poljoprivrede i, bogami, fino se skućiše.
A onda je došla bolest. Starost. Beda. Glad. I samoća. Samoća ga je klala gore nego sve. Nije se na vreme oženio, posle ga ni jedna nije htela. Bio je vazda sam - u kući, u dvorištu, u selu. I teško se zbog toga propio. Ta ljudina, sanjar i maštar, gubila se u ogavnoj javi svakodnevice. U našem sivom svetu, tako drugačijem od njegovog.
Oronuo je. Od njega, medveda, a ne čoveka, ostala je samo senka. Smanjio se nekako. Nadničio je za ono malo hleba i alkohola što mu je trebalo da preživi. Bio je i seoski crkvenjak, i kad ga pop nije video, krao je pričesno vino, ako drugoga nije mogao da nađe.
Ali ni takvoga, pogrbljenog, samog, starog, niko ga niko ga nikad, čak ni do krajnjih granica pijanog, nije video sa suzom u oku. Samo se, mada i to sve ređe, po nekad posmešljivo, po nekad sa iskrenim žaljenjem, a uvek sa nekim dubokim strahom u glasu, o njemu moglo čuti:
-Pogle'j Žiku Miletu Crnem! Šta se, Bože, učini od onakvog čoveka.
Prohodao sa dve, progovorio sa tri godine, u vrtić išao svaki treći dan, osnovnu jedva završio, upisao trogodišnju srednju jer ga mrzilo ići na prijemni, ćale mu platio vanredno četvrtu da bi mogao upisati faks. Na fudbalu uvek klupa, ostale sportove nije ni igrao jer nije bilo izmena. Možda glup, ali najverovatnije operisan od truda i rođen sa nedostatkom ikakve želje za uspehom.
- Kako si uradio prijemni?
- Solidno, biće valjda budžet. Ti?
- Razbio, skoro sve znao. A Nemanja, s tobom je polagao?
- Video sam da igra vešala sam sa sobom.
- A da! On je na samofinansiranju od rođenja.
- Znaš ga! Da su mu dali da izađe pre kraja predao bi odma' sve prazno.
Revolucionarna metoda uz koju ćete bez muke da zaboravite svoj porok i počećete da dišete punim plućima.
Posle mazohističkih sprava za vežbanje u fotelji (koje se i kupuju iz te iste fotelje), i radioaktivnih vangli koje same, u isto vreme spremaju meze, roštilj od smrznute šnicle i salatu, moderni vračevi nam predstavljaju i lasersko odvikavanje od pušenja. Nije poznato dal' je neko probao ovo, al' sigurno je istina...laseri su to, eeeej...
Izraz koji koristimo za umetnika eskiviranja ili izbegavanja ljudi, događaja, odgovora na provokativna pitanja i tome slično. Poučeni naslovom jasno nam je da svaka Suzana Mančić iako živi od najstarijeg zanata na svetu pa bio joj to jedini izvor prihoda neće se latiti debele kurčine i rizikovati svoju štampariju novca a samim tim ugroziti svoju budućnost pa sve da joj je za lek.
- Matori što nisi poveo Sanju sinoć na rođendan kod Džonija , bili sve parovi pa ono?!
- Dal' si lud jebotemiš pa znaš da je i Maja bila pozvana a ova moja je ne podnosi od kad me provalila da je jebavam kad radim treću smenu ako me razumeš...
- Au zaboravim ti ga u guzici bežiš ko kurva od debelog kurca.
- Opa, evo nam ide jebač , gde si ubolo te tele, sinoć se omastio kolac pa sad kurčenje i te malograđanskefore a?
- Koje crne fore, našli se mi, ja se skinuo a Suzana počne da vrišti uzme novčanik vrati mi pedeset jura da mi još zelenu pride da je više nikad ne pozovem i pobegne glavom bez obzira...
- E jebeš ga baš. Ne kaže se džabe da beži ko kurva od debeloga. Nije znala da kad ti se digne padaš u nesvest zbog nedostatka krvi, ostaje ti samo Elena ako ne upali jbg kupi lutku na naduvanje šta da ti kažem...
Uzvik iznenađenja. Nakon toliko viđanja i dana, konačno je došao i taj dan da prikupi sve ono što smo od prijatelja do sada pozajmili i vrati sve to odjednom. Nešto se desilo u tvojoj glavi, ne odlučuje se to tek tako.
Zdravo!
-Ej, doneo sam ti nešto.
Šta je to? Je li to nekakav poklon? Što to...?
-Ma jok, setio sam se da ti vratim.
Vidi, a koliko sam ovo tražila... Znači, to je kod tebe bilo sve ovo vreme? Ovoga se ne sećam uopšte...
-Da, da...
Nego, reci mi sad pošto si sve to skupio... Je li se ti od mene razvodiš ili?
-Pa... Konačno sam rešio da raskrčim malo sobu i to.
Aha... Jesi li našao hrčka Gašu?
-Mislim da ga je pojeo moj mačak.
Primi moje saučešće
-Hvala. Ali mislim da je Ciletu sasvim prijao.
Najčešće potpuno neopravdan i preuveličan strah čija je jedina potpora ubeđenje čoveka da je njegov život vredniji od života drugih samo zato što će iza njega ostati gomila para, ružnih reči i lešinara.
-Kume, šta je to bilo jutros?
-Šta?
-Ma čuo sam da je ispalo neko sranje...
-Sranje?! Kakvo sr... A, da bre... Pa ništa posebno, krenem ti ja po leba, i na semaforu mi čukne neki Čečen ladu mečkom, izađe iz kola, gurne mi ručnu bombu u usta, ispali par metaka u karburator i ode, ja šta ću- gurnem palidrvce na mesto osigurača i evo, doneo sam je deci da se igraju Rusa i Japanaca, nego, ova vodka neće sama da se popije...
...Joj, nećeš verovati šta mi se desilo- kada sam išla na tezgu u Boljevac, prošla sam pored neke farme svinja i od onog smrada sam dobila takvo gušenje da sam mislila da ću da umrem. Znaš koliko sam se uplašila... Onda me je moj meda odvezao u bolnicu i naredio direktoru da isprazni celo odeljenje jer nisam mogla da podnesem one bolesne ljude koji stenju i jauču kao da ih stvarno boli nešto... Mislim, neka se guraju seljaci u jednoj sobi- navikli su... A posle toga su došli paparaci i onda....
Učestala pojava u današnjem društvu koje diktira trend da se od 7 dana u nedelji 8 izlazi u grad.Pošto tinejdžerka današnjice, koja je izrasla kao iz vode (lično, ja krivim bombardovanje), i koja drži do sebe, ne sme sebi da dopusti da je vide u istoj garderobi dva puta, može da te nosi u zubima iako si bar 5 godina starija od nje, ima neograničen pristup tvojim odevnim resursima.
Orman ti liči na post hipijevski party zaostatak, sa sve mrljama od vina na mojoj najdražoj garderobi.
Leka nema.
Ali osvetiću se ja, čim ojačam.
Pokušaj da se objasni ponašanje jednog dela ženske populacije. Tačnije, onog dela koji ima običaj da se za neku mušku osobu zalepi k'o taksena marka i ne odvaja se od njega, juri ga i moli na kolenima da bude sa njom iako se taj lik prema njoj odvratno ophodi.
- Šta nam je sa Majom? Nema je nigde, propala skroz...
- Ma, pusti gusku. Juri se sa onim Borom.
- Onim?! Jebote, tretira je k'o govno, ostavlja je čisto se iživljavajući, vređa je, ponižava i to javno, vara je...
- Varao ju je dok se nisu razveli. Mada, ona njega i dalje juri, ne sprečava to nju.
- Ne znam, ni meni nije jasna! Mora da mu je zlatan, ne znam...
- K'o Ibrahimović? Hehehe...
- Ma jok, bukvalno! Nešto retko, dragoceno, od plemenitog metala, jebem li je mentalno zaostalu...
Najlakši način da nateraš ćerku koja je u pubertetu da pojede nešto što ne voli.
- Ali mama ja mrzim pasulj!
- Okej, ne moraš da ga jedeš, ali da znaš da Živkina Mara svaki dan pojede po dva tanjira.
- Sisata Mara? Pa na nju se lože svi dečaci u školi. Hoćeš da kažeš da od pasulja rastu sise?
- Od pasulja, boranije, spanaća, graška...
Iskusan, vješt i zna šta radi. Obrnuo igricu ali i dalje igra, istim žarom, istim intenzitetom.
- Hej, ajde svrati do mene, sama sam a treba mi muška ruka.
- Od alata samo ovo u gaće da ponesem?
- Hehe, sve znaš, nisi od juče. Požuri.
Ono sto su nasi stari jeli u nedostatku icega drugog zbog stalnog bezanja od raznih agresora,okupatora i zulumcara.
Al moj deda ima naviku,iako to nije doziveo,da kaze :"E blago vama,mozete vi kako ocete,a da vidim da nemas sta,jeo bi mi ti tucanu koru od drveta i jos bi ti bilo lepo".....Ajde bre matori nemoj se tripujes......
ovo bi verovatno bila delikatesna poslastica u Keniji......
To je sok koji dobiješ od zove koju si brao pored autoputa.
Da, tako je.
- Je l' istina da je Šomi napumpao Đanu?
- Nisi to čuo od mene.
- Stvarno je pucao u koleno ovom što mu je dugovao?
- Nisi to čuo od mene.
- Ivke? Peder?
- Nisi to čuo od mene.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.