Sto jest,jest .... budimo realni.
Већина људи никада не би живела на селу. Брига око домаћинства и куће је превелик задатак за њих.
Но, кад би само знали шта се све дешава на селу. Не би имали исто мишљење.
Устанеш. Нема буке, нема галаме, само тишина и звук петлова.
Наравно, јутро на селу почиње уз једну црну без шећера и једну изувачу.
Одрадиш оно што имаш, одеш до продавнице, свратиш до каване успут и попричаш мало са људима који немају те бриге да ће се заглавити у саобраћају или шта ће јести на брзину. Дођеш кући, а за доручак баба исецкала мало шунке, домаћег сира, погачу и наравно као аператив још једна изувача.
Одеш на њиву, порадиш послове, вратиш се мало одмориш, гледаш телевизор, видиш да опет неки чича кења о поштењу док курва клима главом.
Угасиш телевизор. Доста ти је срања за један дан. Свратиш до комшије, питаш како су му деца. Јел су се снашла међ зидинама. Прича је иста. Ради се, учи се. Седнеш на клупу испод велике Липе и слушаш тишину и звук мира. Јако добро звучи.
Полако пада ноћ над селом. Опет се све умртвило. Тишина. Пуше се димњаци, суши се месо, а људи у биртији причају до ситних сати, уз нешто нарезано под 90 степени и једну домаћу, чисто да склизне кроз грло. Лежеш, упалиш телевизор. Опет срања. Убиства, силовања и саобраћајне несреће. Гасиш телевизор, склапаш очи и веома си срећан што ниси део те приче.
Mada bolje ja (kao drug) nego neko drugi.
Glup si kao noć.
------------------
Mala je ružna do bola.
-----------------------
Ispao ti tuki, zakopčaj šlic...
Situacija broj dva koja označava prelazak iz dečaštva u odraslog muškarca. Ovako nešto ili slično se po pravilu dešava na ispraćajima u vojsku na koje su osim tebe pozvani i tvoji roditelji. Reakcije su naravno dijametralno suprotne.
-Jao gde nas ovaj naš obruka! Isti ti! Pazi gde voziš Miroljube! Jao će da poginemo! Pa gde baš ženi na stomak!
-Ma šta bre, na stomak, nego gde će! I nije baš ženo da je na stomak, nego da sad ne ponavljam. Ko ti dade dozvolu majke ti ga! Jao ljubi ga otac, moj prvenac! A, kako si je dovatio!
Maliciozno pitanje koje je vezano za preplanuo, tačnije, spržen ten velikog broja devojaka, a da zlo bude veće, i mladića, koji se sreću svakog dana. Pitanje se postavlja više "sebi u bradu", jer baš nije uputno komentarisati izgled nepoznatih osoba, a može i jasno i glasno, ako je u pitanju neko dovoljno blizak da se ne naljuti.
Na kraju hodnika vidim kolegu koji se crveni kao semafor, a obukao je belu majicu, valjda da istakne kontrast. Srećemo se...
- 'De s' tebra? Š'a ima? 'E l' mi dobra maja, a?
- Pa, ovaj... jeste, jeste... nego...
- Š'a? Ne svidža ti se?
- Ma, ne baš ti lepo stoji. Ističe ti preplanulost. Nego, što te na vreme ne izvadiše iz te rerne u kojoj su te kvarcovali, majke ti?
- E, koja si čkapi! Samo si ljubomoran!
- Jesam. U pravu si... Izvini.
Narodnjački stih koji se pripeva kad dobiješ nogu, pedalu, korpu i Italija mu dade čizmu sa posla.
P.S. Dok kad se nacrtaš u 7 ujutru za novu radnu pobedu, kroz glavu ti prolazi prerada presvetog Halida M.
"Ponovo stigoh na radno mesto..."
Skretanje pažnje sagovorniku da je odabrao pogrešan trenutak da uradi ono što je naumio.
- Eh, ode naš deda Mile. Baš mi ga je žao. Jeste mu bilo vreme, ali ne mogu da se naviknem da ga više nema.
- Šta da se radi, život ide dalje. Samo neka ide po redu. Nego, nisam ti ispričao vic kad Mujo upeca zlatnu rib...
- Drugi put, Borko. Nije ni vreme ni mesto za to.
Rečenica koju koristi svaki roditelj kada njegovo dete napravi neku glupost, najčešće u školi, misleći da je ono najdivnije stvorenje na planeti, a neznajući kakvog su idiota vaspitali.
Израз преузет из речника младих извиђача, којим означавамо и неку релативно скромну акцију, тиме је величајући, али и стављајући до знања саговорнику да нас више не цима ни за шта.
А и доброта се дозира. Боље сваки дан по мало, а не одмах спискаш све, па после трт.
- Да видимо, хе, па 'ладно није укључио кабл. Цап. Е, долази 'вамо, преконфигурисао сам ти ово.
- Сад ради?
- Ради.
- Хвала ти ко брату, спасио си ме, стварно си хакер бре.
- Ма све океј, то би било моје добро дело за данас. Дај ту кафу и ракију, како то дочекујеш мајстора?
- Одма'.
- Ааааааајјјјме умријех! Банзаиииии!
- Шта? Шта банзаи? Па ниси честито ни унишо? Још бре!
- Драга, како да ти кажем... То би било моје добро дело за данас.
Tako su deca prekraćivala časove u vreme kada još nije bilo neta i fejsa.
Nikola: E, Mare, šta to pišeš?
Marko:Ma, dopisujem se sa onom sisatom iz druge smene.
(piše na klupi)
A(prva smena):Ćao.
B(druga smena):Ćao.
A:Ja sam Marko.
B:Ćao, Marko.
A:Jesi ti Tijana?
B:Koja Tijana?
A:Pa, iz VI 3...Rekli su mi da sediš ovde...
C(tetkica u puš-pauzi):Misli na onu sisatu.
A:A taaa Tijana...
B:Pa jesi ili nisi?
A:Ne, ja sam Tijanin dečko, a ti si mrtav kad te sutra nađem za tom klupom.
C:Uuuu, sad si ga najeb'o, mali.
Marko:E, Džoni, aj' zamenimo mesta.
Nikola:Š'o?
Marko:Ma, nešto me bije promaja...
Rečenica koju prosečan Srbin obično poručuje svom prvom komšiji.
Džingl-zezalica jedne srpske radio stanice sredinom devedesetih. Tonac ju je emitovao po slobodnom nahođenju, u bilo kom trenutku. Nešto poput proširene verzije "krajne je vreeemeee..." čuvenog Radovana Trećeg, ko će ga znati. Neinformisani i oni koji su sumnjali u kvalitet svojih ručnih i ostalih satova lako su nasedali pri prvom slušanju...
Majstor crnotravac i dva šalabajzera u autu, na putu ka gradilištu:
"Radio": - "GONG!!! Tačno je vreme!"
Majstor (gleda u ručni sat): - Majke mu ga nabijem, kasni deset minuta! Sa'ću ga poteram napred!
Šalabajzeri znaju za foru. Bliži radio-aparatu neprimetno podešava skalu na radio-Beograd, prvi program...nekoliko minuta kasnije:
"Radio": - "GONG!!! Tačno je sedam časova! Dobro jutro! Vi slušate radio-Beograd, prvi program. Najnovije vesti:
Predsednik Slobodan Milošević je juče lično u okolini Požarevca otkrio nalazište nafte, čije procenjene rezerve premašuju..."
Majstor: - Vid' ovo, sad žuri deset minuta! Mora' hitno da gu nosim kod časovničara!
:prigušeni smeh u kabini:
Majstor: - Šta se smejete, majke vi ga balave!?
Jedan od šalabajzera: - Ništa, majstore, nešto smo se setili o Persijskom zalivu.
Majstor: - A?! Koja Persa?
Izjava kojom treneri fudbalskih ekipa jadniku zapravo poručuju sledeće:
"Đubre jedno nesposobno/diletantsko/pristrasno/potplaćeno, ako mi padneš šaka, pištaljka će da ti služi da dozoveš sestru da ti promeni pelene!"
Retoričko pitanje i nenadjebiv način da u prisustvu svedoka ( po mogućstvu, što brojnijih ) zapušite usta sagovorniku koji na krajnje neprijatan način sere na vaš cenjeni račun. Idealna i ne tako diskretna taktika za skretanje svetlosti jebenog reflektora sa vas. Otkačite govnara. Nije bitno ni šta će isti odgovoriti – nezaustavljivi lanac događaja će već odavno biti pokrenut...
- ...i šta – opet nisi položio Metodiku?! Pa, koji ti je ovo put, tebra? Peti? Je s' ti retardiran ili šta, xexexe...? I majmun bi, bre, dosad već naučio....!
- Ok, brate. Iskuliraj malo... ( prvo upozorenje )
- Verovatno bi trebalo da prestaneš sa alkoholom i duvanjem, matori. Oštetilo ti mozak, hahaha...
- Hoću. 'Ajd tiću sad...( drugo upozorenje )
- Ma, ućutaću ja, samo...nemoj da kukaš posle kada budeš rmbačio po celi dan u nekoj njivi, xexe...
- Ne brini, neću. Okani me se...( treće i poslednje upozorenje )
- Evo, okanuo se. 'Oćeš pljugu? ( BUM! )
- E, brate...'De si bio za vreme bombardovanja, a...?!
- Ovaj,...bio kod babe...u Zrenjaninu...A što...?
- Tamo beše nije pala nijedna bomba, je l' da...?
Коментар који је упућен девојци "препланулог тена" која изгледа као да су је у рерни држали.
- Драги погледај ми ноге како изгледају дивно, баш сам их јуче кварцала.
- Сестро, то се некада звало опекотина трећег степена, али ајде скидај гаће.
Prekorno pitanje. Upućuje se osobi koja je zadržala neku tuđu pokretnu imovinu toliko dugo da, osim što vlasnik i zaboravi gde je i kod koga, komotno je mogla dobiti dokumentaciju o usvajanju iste.
-Je li, Lošmi, je l' kod tebe još moj punjač? Ne mogu ga nađem nigde, jesi mi ti vratio od onda?
-E, pa nisam, eno ga kod mene...
-Aha... Pa je l' mogu da ga pozajmim, vratiću ti ja kad se poslužim, evo obećavam?!
Neprevaziđeno nenadjebiv poklopac za ljude koji se lakoverno usude da vam upadnu u reč.
Rečenica koju koristimo :
-kada nas prodavac zajebava
-kada nam non-stop prepravlja ono što mi odlučimo da tako bude
-kada konobar cokće ili fukće jer smo naručili pola restorana
-kada šaljemo prodavce obuće (najčešće one što rade po firmiranim prodavnicama) u magacin najmanje 3 puta po (ne)odgovarajuće patike/cipele
-kada smaramo taksistu da požuri,skrene,zakoči,uspori,itd.
Uostalom,hteli su da se bave tim poslom,zar ne?
Skoro pa uobičajen odgovor na pitanje upućeno nekom roditelju, a u vezi sa detetom.
Time se verovatno želi izbeći priča o detetovim manama i apostrofiraju se vrline.
A sad malo preterivanja.
Recimo pričaju dve majke. Jedna je rodila ubicu, druga lopova.
Ovoj drugoj je dete zlatno u odnosu na dete prve majke.
Mora za fliperiste.Ukoliko nema nekoga da vam pridrži dugmiće dok se vi olakšate, u praksi se najčešće loptica pušta da ode do đavola,ali se za vreme dok ste vi u wc-u javlja realna opasnost da vam neko drugi na ''divljaka'' zauzme fliper sa vašim rođenim lopticama.U slučaju razračunavanja sa uljezom,može se izgubiti i druga loptica (ako je ima).Multi-ball toleriše kraće konflikte.Slični slučajevi i sa video aparatima.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.